S njima je slavio euharistiju, a u uvodnim mislima osvrnuo se na sv. Augustina za čije se obraćenje na kršćanstvo i svećeništvo  molitvom  zauzela, s velikom vjerom i upornošću, njegova majka sv. Monika. Ona je primjer da se s vjerom može sve postići pred Gospodinom. 

U homiliji don Danko protumačio je Riječ Božju, oslanjajući se na misna čitanja toga dana. Između ostalog je rekao: „Riječ Božja je upućena svima. Isus govori o tome kako Gospodin daje svojim slugama talente. To su darovi koje Gospodin svakome daje po njegovim sposobnostima da ih koriste za sebe, ali i za druge. Bog sve to čini iz ljubavi prema nama. On nas je stvorio iz ljubavi. O nama ovisi kako se koristimo onim što smo primili od Boga. A primili smo sve; znanje, govor, ruke, noge… Sve smo to primili, ništa nije naše.“

Propovjednik je napomenuo da smo neke talente primili preko drugih, preko roditelja, učitelja, vjeroučitelja, prijatelja. Primili smo ih zato da bismo se koristili  njima i da bismo pomagali drugima. Kao Isusovi učenici, sve što nam je Bog dao trebamo koristiti s ljubavlju i za druge.

Pri kraju homilije don Danko je poručio da ne trebamo tražiti da se drugi prilagode nama, već se mi trebamo prilagoditi drugima, kao što smo čuli u prvom čitanju (1 Sol 4,9-11) koje govori o zajedništvu, bratstvu, ljubavi. Potom je zaželio da molimo Boga da možemo dobro koristiti njegove darove. Pa kad nas pozove k sebi da nam rekne: „Dobri slugo, uđi u Kraljevstvo svoga Gospodara“ (Mt 25,14-30).

Na kraju misnoga slavlja misionar se predstavio vjernicima, te je između ostalog rekao da je već 40 godina misionar u Ruandi i da su prilike tamo vrlo teške zbog zabrana kretanja, te su otežan djelovanja škola, Crkve, socijalnih ustanova radi pandemije koronavirusa. Narod je jako siromašan, a političke prilike nesklone siromašnima i Crkvi. Više sirotinje umire od gladi negoli od korone jer ne smiju izlaziti iz kuća, ići raditi i privređivati za život. Naposljetku je don Danko sebe, svoju misiju i subraću, te sve stanovnike Ruande preporučio u molitve vjernika i sestara i udijelio im misionarski blagoslov. 

Prijateljsko druženje nastavilo se u govornici gdje su sestre još detaljnije bile upoznate s radom i djelovanjem don Danka u misijama u Ruandi, kao i s tamošnjim prilikama.