Misnim slavljem počela hodočasnička sezona u svetištu sv. Šime u Zadru

Početak organiziranih hodočašća župa iz Zadarske nadbiskupije te cjelokupnog hodočasničkog kalendara koji podrazumijeva slavlja zavjetnog dana osmog u mjesecu, jer to je datum Šimine svetkovine (8. listopada) i mjesečne duhovne obnove „počinje u korizmenom vremenu koje nas potiče da intenzivnije živimo djela Gospodnja: da ljubimo bližnje, da molimo, postimo, odvojimo od onoga što imamo i damo onima koji nemaju. To je korizmeni put kojeg smo pozvani živjeti kako bi Bog pročistio naš duh i kako bi nam dao da osjetimo blagodati koje Gospodin daruje svakome od nas“, rekao je don Damir u propovijedi.

U duhu potrebe darivanja, don Damir je istaknuo zasluge i primjer hrvatsko – ugarske kraljice Elizabete Kotromanić koja je dala izraditi škrinju sv. Šime koja je najdragocjenije srednjovjekovno zlatarsko djelo u Hrvatskoj; 1380. g. Škrinju je izradio i potpisao se kao autor toga djela majstor Franjo iz Milana.

Kraljica Elizabeta htjela je imati muško potomstvo i dala je više od 250 kg srebra za izradu škrinje, da u njoj bude tijelo sv. Šime. „Taj čin kraljice je znak njene vjere i želje za zagovorom sv. Šime. Koliki kršćani danas žele učiniti nešto dobro? Koliki bogati i imućni ljudi danas žele učiniti nešto dobro i pomoći nekome? Kršćani to čine iz ljubavi prema Bogu. Zato želimo i trudimo se biti oni koji se odriču i svoga materijalnoga, kako bi pomogli ljudima u potrebi. To je tipično kršćansko. Ako kršćanin ne odvaja od sebe, ako nije spreman dati milostinju, pomoći drugome, bratu u nevolji, onda je zakazao i nešto nedostaje u toj vjeri. Svi zajedno uvijek se moramo truditi primijetiti onoga tko je u potrebi, u našoj prisutnosti“, potaknuo je don Damir.

Istaknuo je da je Elizabeta kao kraljica molila, darivala i davala od sebe ono što vrijedi. Rodila je tri kćeri, a njena najmlađa kćer Hedviga postala je poljska kraljica i kraljica Litve gdje je također bila evangelizatorica. Poljski narod Hedvigu naziva kraljicom majkom jer je učinila mnoga velika djela za poljski narod. „Učinila je toliko dobra da su je narod i Crkva prepoznali i proglasili svetom. Jedna majka, Elizabeta, moli, odvaja, muči se, a njeni plodovi izrasli su i puno godina kasnije, po životu njene kćeri sv. Hedvige“, rekao je don Damir.

Svetište sv. Šime dobilo je krajem 2023. godine relikviju sv. Hedvige iz Poljske koja će se uskoro postaviti u blizinu Škrinje sv. Šime u prezbiteriju crkve. „Hedviga je gledala tijelo sv. Šime kad je njena majka Elizabeta dala izraditi škrinju, a kasnije je postala velika i sveta poljska kraljica. Posljednji dan blagdanske Osmine sv. Šime je spomendan sv. Hedvige, kada se svečano slavi u Poljskoj gdje je svetičin grob. Toliko godina imamo relikviju sv. Šime, a Bog i dalje i po takvim znakovima progovara i govori da je tu prisutan, da on slaže stranice povijesti i kako se čuda događaju i dalje u Šiminoj prisutnosti“, naglasio je don Damir.

Propovjednik je rekao da su „na ovom svijetu ruke sv. Šime jedine sačuvane ruke koje su držale Gospodina Isusa. Među kostima Isusovih suvremenika su apostolske kosti, ali nijedno tijelo koje je bilo u neposrednoj Isusovoj blizini, štoviše, čovjeka koji je držao Isusa u svojim rukama, nije sačuvano u cijelosti kao tijelo starca Šimuna. On prebiva u hramu u Zadru. Njegove kosti nisu sačuvane pod nikakvim posebnim mikroklimatskim uvjetima. Nalazi se iza stakla iza kojeg je velika hladnoća, kad je zima, a kad je ljeto, onda je tu velika vrućina. Fascinira da neko tijelo može opstati dvije tisuće godina – da ne zaudara, da tijelo nije pretvoreno u prah i pepeo, a izloženo je tolikoj atmosferi, ljudima koji dolaze u njegovu prisutnost, pogledima – i da njegovo tijelo može biti tako neraspadnuto. Tijelo sv. Šime nije s ničim tretirano, nije mumificirano, medicina nije s ničim intervenirala da ga sačuva. Bog je učinio da ga je sačuvao kako bi posvjedočio da ne može propasti onaj koji je dirao njegovo Presveto tijelo, taj ne može biti izgubljen. Koliko tek više biva sačuvana, besmrtna i vječna naša duša koja dodiruje Božje tijelo po pričesti, sakramentima, svetoj ispovijedi, ako uistinu vjerujemo u Božju prisutnost“, istaknuo je don Damir.

Šehić je podsjetio da je za vrijeme ratova tijekom povijesti Škrinja bila čuvana da relikvija ne bude uništena i da tijelo ne bude odneseno. „Sv. Šime u Zadru prebiva već osam stoljeća. Sveci biraju mjesta gdje će prebivati. Sv. Šime je želio biti u Zadru, uz obalu na Jadranskom moru, za sve koji će njemu dolaziti ususret i koji će njemu izricati svoje molitvene nakane“, rekao je don Damir.

Crkva sv. Šime nekad je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, ali dolaskom Šiminog tijela iz nekadašnje zadarske crkve Svete Marije Velike gdje se najprije nalazilo, postala je crkva dv. Šime. Nekada je to bila zborna, ne i župna crkva, gdje su živjeli kanonici koji su se brinuli o kultu sv. Šime. Na lijevo od crkve u prošlosti je bila carinarnica gdje se na ulazu u grad mijenjao novac. Po svom dolasku, kršćani su tu podigli drevnu baziliku čiji su temelji još od 5. st. i na kojima je podignuta sadašnja crkva sv. Šime, podsjetio je don Damir.

Među vjernicima na misi bili su i hodočasnici iz Splitsko-makarske nadbiskupije koji su bili na povratku iz Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu. Na kraju mise, don Damir je puk poškropio blagoslovljenom vodom, a osobito je blagoslovio djecu jer se sv. Šimi vjernici utječu osobito za potrebe djece.

„Sv. Šimun je za svoga života živio skrovito, a i za svoga svetačkog života živi skrovito, u tišini. Isus je obradovao sv. Šimu i dao mu je smisao života. Bog je ispunio njegovo srce do kraja svojom ljubavlju. On je kao starac čekao da dođe Spasitelj svijeta. Bog mu je dao da spozna i upozna njegovog Sina, da ga baš on primijeti svojim očima i doživi svojim srcem. Molimo osobito za djecu, obitelji i potrebite, za sve kojima Bog preko naših ruku može donijeti potrebne milosti“, potaknuo je don Damir. Nakon mise, vjernici su počastili tijelo, relikviju sv. Šime prolaskom ispred Škrinje sv. Šime u prezbiteriju crkve.