Hodočastili su vjernici iz župa katedrale sv. Jakova, Svetoga Križa, Crnice, Šubićevca, Njivica, Meteriza, Vidika i Baldekina. Pridružili su im se i vjernici iz župa Preko i Poljana – Sutomišćica iz Zadarske nadbiskupije sa župnikom don Filipom Kucelinom.

Objašnjavajući razloge dolaska u Zadar, don Krešimir rekao je da su svećenici na posljednjem dekanatskom susretu u Šibeniku razmatrali mogućnost organiziranja hodočašća, osobito za roditelje i djecu, koji su važan dio pastorala. Upravo su oni bili najbrojniji među hodočasnicima. Odlučili su pohoditi Zadar zbog povijesnih veza dvaju gradova i povezanosti starijih naraštaja svećenika. Od Rapallskog ugovora do Drugoga svjetskog rata šibenski biskup Jeronim Mileta upravljao je dijelom Zadarske nadbiskupije koji nije bio pod talijanskom vlašću.

Podsjetio je i da vjernici Zadarske nadbiskupije svake godine hodočaste sv. Nikoli Taveliću u Šibenik. „Uz pohod Šibenčana na svetkovinu sv. Stošije, želimo biti i u crkvi sv. Šime, zaštitnika grada Zadra, pokraj njegovog tijela, da budemo još bliži Gospodinu i da i mi poput njega znamo primiti Gospodina – on ga je primio na svoje ruke, i u svoje srce. I mi to želimo – blagujući Kristovo tijelo, porasti u sličnosti Gospodinu kao njegova braća i sestre, kao djeca nebeskog Oca”, poručio je don Krešimir.

Fra Mario u propovijedi je rekao da je ono što je opstalo kroz stoljeća i što je nama važno bilo važno i naraštajima prije nas.

Podsjetio je da Evanđelje opisuje Šimuna, koji je živio u Jeruzalemu, kao čovjeka „pravedna i bogobojazna”.

„Šimun je puno boravio u hramu. Nije bio svećenik, ali je ipak blagoslivljao ljude. Roditeljima koji po židovskom zakonu donose svoje prvorođenče, bilo je važno da ih Šimun blagoslovi. Taj čovjek koji je dolazio redovito moliti, živjeti Božje zapovijedi, postaje važan roditeljima toga vremena, pa i Mariji i Josipu. Svetost je privlačna. Kad čovjek živi sveto, ona se vidi, ne može se sakriti”, poručio je fra Mario.

Istaknuo je da su ljudi smatrali povlasticom i čašću da im dijete blagoslovi pravedan, svet i bogobojazan čovjek. Nakon što je to učinio, Šimun je izrekao molitvu: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru.”

Taj se dio Šimunove molitve svake večeri moli u povečerju Časoslova. „To je posljednja molitva dana prije počinka, kad se čovjek potiče da napravi ispit savjesti, da promisli kako je živio dan. Povečerje koje u sebi ima ispitivanje savjesti i starac Šimun povezani su da nam to pokazuje kako čovjek ne može biti svet ako ne sagleda svakodnevno svoja djela, jesu li u skladu s Božjom voljom i Božjim zakonom”, rekao je fra Mario.

Dodao je da iz te molitve doznajemo i da je Šimun u zreloj životnoj dobi, „kad se čovjek priprema za odlazak Gospodinu u Nebo”.

„Šimun nastavlja: ‘Vidješe oči moje spasenje tvoje koje si pripravio pred licem sviju naroda. Svjetlost na prosvjetljenje naroda’. Dakle, Šimun vidi dalje. Šimun vidi kako Isus nije dan samo židovskom narodu, nego svim narodima”, rekao je propovjednik.

Naglasio je potrebu svakodnevnoga obraćenja. Čovjek često pomisli da je dobar, no sveti Pavao upozorava: „Tko stoji, neka pazi da ne padne.”

Govoreći o velikom Božjem strpljenju i obilju njegovih darova, potaknuo je vjernike da na njih odgovore plodovima, umjesto da ih smatraju nečim na što imaju pravo, ne prepoznajući veličinu onoga što primaju.

Upozorio je da današnja kultura ne prepoznaje Krista kao svjetlo svijeta te se zato urušava jer bez Boga ne može opstati.

„Molimo sv. Šimuna da po njegovoj zagovornoj molitvi i mi vidimo spasenje i prepoznamo svjetlo svijeta. I u Šimunovo vrijeme nije bilo lako. Njihov narod je bio okupiran. Imali su nametnuto Rimsko carstvo. On je služio u hramu molitvom i vršenjem Božjih zapovijedi. Ipak, starac Šimun u to vrijeme znao je koga treba čekati, komu treba služiti i ne pokleknuti ni pred kim ni pred čim.

I naše vrijeme ima svoja carstva, korupcije, dobra i zla. Zato nam sv. Šimun poručuje da gledamo u Svjetlo. Jedino svjetlo svijeta, Isus Krist, može nam donijeti blagoslov i smisao, da uzimajući od Krista, budemo na prosvjetljenje”, poručio je fra Mario.

Čuvar svetišta sv. Šime don Damir Šehić rekao je da je velika milost i otajstvo susresti starca koji je na svoje ruke primio Isusa. Podsjetio je da su sv. Šimi u prošlosti hodočastili mnogi koji su bili na putu prema Jeruzalemu.

Boraviti u crkvi sv. Šime znači u duhu promatrati Isusa, Mariju i Josipa te slaviti mistični, biblijski trenutak Isusova prikazanja u Hramu, opisan u Lukinu evanđelju, rekao je don Damir. Potaknuo je vjernike da posvijeste kako je Šimun na rukama držao dijete Isusa te čuo njegov glas i glasove Marije i Josipa. Pozvao ih je da vjeruju u svečev zagovor pred Gospodinom, mijenjaju svoj život i budu više Božji. Hodočasnike je potaknuo i da sv. Šimunu donesu sve što ih opterećuje te mole za svoje obitelji i domovinu Hrvatsku.

Nakon mise hodočasnici su počastili relikviju sv. Šime, čije se tijelo već osam stoljeća nalazi u Zadru, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.