Na početku misnoga slavlja sve prisutne pozdravio je župnik don Davor Topić kazujući riječi dobrodošlice predvoditelju don Josipu Papku, kao i suslavitelju prof. don Ivanu Raki.

U propovijedi don Josip je kazao: „Kada čovjek razmišlja o budućnosti, nerijetko osjeti nelagodu, što je i normalno rekli bismo, jer ne zna što ga čeka u životu. U jednom trenutku razmišljanja/promišljanja ta nelagoda može postati ili često postaje strah jer razmišljanje nas vodi do onoga dijela koje nazivamo smrt. Bilo da je riječ o našoj smrti, bilo o smrti nama drage osobe, svejedno čovjek osjeća strah. Boji se i pomisliti da se takvo što može dogoditi, a kamoli da se događa u jednom trenutku. Kroz čitavu ljudsku povijest mnogi su sveci i mislioci također razmišljali o toj temi. U Bibliji se smrt spominje u tri značenja koja su nam bitna za bolje shvaćanje ovog važnog životnog događaja, a to su fizička smrt; duhovna smrt; vječna smrt. Fizička smrt – odvajanje duše i tijela, što je posljedica grijeha i svi su joj ljudi podložni. Duhovna smrt označava čovjekovu odvojenost od Boga, a odnosi se na zemaljski život, dok vječna smrt označava vječno odvajanje od Boga, i u ovom stanju se duhovna smrt više ne može nadvladati”.

„Mi katolici imamo jedan prelijep dar dan od samoga Boga. Imamo zaštitnika za sretnu smrt. To je sv. Josip, kojemu smo danas došli u ovaj Hram Božji posvećen upravo njemu. Za jedan od najvažnijih događaja našega života, a to je smrt, Bog nam daje zaštitnika u sv. Josipu. Zašto je smrt jedan od najvažnijih događaja ako ne i najvažniji? Upravo zato jer je to trenutak umiranja kada prelazimo u drugi život i on je toliko važan i toliko bitan da često nismo ni sami svjesni. U tim trenutcima umiranja čovjekova duša se odvaja od tijela i potrebna nam je milost Božja da ostanemo i u tim trenutcima do kraja njegovi. Njegovom milošću nećemo se niti u tim trenutcima muke ili patnje okrenuti od njega, već ćemo svoj pogled i svoje ruke upraviti njemu koji nas vodi u vječno blaženstvo. Nebo nam u tim trenutcima duhovnog boja može jedino pomoći. Molimo ga da umremo onako kako je i on umro, u naručju Isusa Krista, tj. preko sakramenata euharistije, bolesničkog pomazanja, ispovjedi”. Propovjednik se pozvao i na sv. Alfonza Liguorija: „Budući da svi moramo umrijeti, trebamo njegovati posebnu pobožnost prema svetom Josipu kako bismo sebi priskrbili sretnu smrt“.

„Slavni sveti Josipe, za onu neizrecivu sreću koju si imao na zemlji kada su kod tvoje smrti bili prisutni Isus i Marija i u smrtnoj te borbi pomagali, jačali i tješili: molim te ponizno, isprosi i meni tu milost; na smrtnome času junački odbiti bijesne navale nečistoga duha i blaženo umrijeti. Uzvišeni branitelju umirućih budi mi u pomoći u tom strašnom času, isprosi mi milost u tvojemu naručju uzmoći izustiti slatke i utješljive riječi: Isuse, Marijo i Josipe, u vaše ruke predajem srce i dušu svoju“.

Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija sa slikom sv. Josipa i svijećama uz molitvu kroz gradski kvart Mokušnice u kojem se nalazi župna crkva. Na kraju procesije ispred crkve don Josip je udijelio blagoslov.