Misno slavlje uz 138. obljetnicu posvete đakovačke prvostolnice
Đakovo (IKA/TU)
„Danas slavimo godišnjicu posvete majke svih crkava naše nadbiskupije, ove katedrale, prizivajući u svijest današnji dan 1882. godine, kada je biskup Strossmayer ovo svoje velebno djelo posvetio slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, slozi i ljubavi svoga vjerničkog naroda“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, predvodeći 1. listopada večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, o 138. obljetnici njezine posvete.
U homiliji nadbiskup je podsjetio kako su od vremena Starog zavjeta hramovi bili mjesta u kojima boravi Božja slava, sam Bog; u njima se narod sabirao, s Gospodinom razgovarao, dobivao pouke, poruke i opomene za svoj život. „Crkve su prije svega izgrađene za molitvu, a kršćanska molitva uključuje dobro svim ljudima, nikoga ne isključuje, ona misli na sve, a ne samo na pojedince. I naša katedrala izgrađena je da bude dom molitve. Koji put, radi turista, ona se pretvori samo u neku umjetničku poznatu građevinu, ali mi Đakovčani to ne smijemo dopustiti. Ona prije svega treba biti mjesto molitve, i to skladne molitve. Ona je simbol nas, naše zajednice koja također mora biti skladna, složna. Ona nas poziva na današnji dan svoga posvećenja da bude ono radi čega je podignuta – da u njoj slavimo Boga koji je među nama prisutan, da u njoj doživljavamo sebe kao vjernike koji su skladno stvoreni od Boga, iz Božje ruke. Ona nas poziva da svatko od nas u društvu i Crkvi zauzme ono mjesto koje je Gospodin za njega zamislio“, rekao je, među ostalim, nadbiskup Srakić.
Na kraju misnog slavlja nadbiskup je okupljene pozvao na molitvu za sve one koji su željeli sudjelovati u ovom svečanom slavlju, a to zbog bolesti ili mjera samoizolacije nisu mogli. U koncelebraciji su bili mons. Luka Marijanović, vlč. Domagoj Lacković i vlč. Dominik Nedeljković. Slavlje su pjevanjem pratili članovi Katedralnog zbora, vođeni mo. Ivanom Andrićem.