Koncelebrirali su svećenici Karlovačkog dekanata, a pjevanje su animirali članovi Karlovačkog vokalni okteta pod ravnanjem Irene Božićević.

U uvodu u misno slavlje biskup Šaško je kazao kako pred Gospodina donose cijeli grad Karlovac, „dok molitvu za njega uzdižemo mi, svećenici, počevši od prečasne gospode: Dekana Dražena Karačića i Kristijana Gatarića, rektora ovoga evetišta mons. Antuna Sentea i našega ‘dijamantnog jubilarca’ mons. Ferdinanda Vražića. Raduje nas što su dionici te molitve cijenjeni nositelji političke gradskih, županijskih i državnih vlasti: gospodin gradonačelnik Damir Mandić i gospođa zamjenica gradonačelnika Ivana Fočić, predsjednik Gradskoga vijeća Marin Svetić; gospođa županica Martina Furdek-Hajdin, gospođe saborske zastupnice; čelnici i predstavnici raznih institucija i služba, hrvatske vojske, policije i vatrogasaca te članovi Građanske garde, koji još snažnije povezuju vrijednosti prošlosti i sadašnjosti pri čemu ne smijemo zaboraviti ili obescijeniti žrtvu i dar hrvatskih branitelja”.

„U ovoj najljepšoj i najuzvišenijoj čestitci 444. obljetnice Karlovca nalazi se i čestitka našega zagrebačkog nadbiskupa, mons. Dražena Kutleše, koju vam srdačno prenosim”, kazao je na početku misnog slavlja biskup Šaško.

„Bog me to pred vama poslao da vas održi u životu”

Tumačeći naviještenu Božju riječ Starog zavjeta u kojoj se Josip u Egiptu otkriva svojoj braći, mons. Šaško je kazao kako su Josipova braća preplašena pred svojim bratom koga su željeli ukloniti te nemaju snage ni govoriti, ali Josip ih ohrabruje i povjerava im predivne riječi, dublje od zemaljskoga života: „Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog me to pred vama poslao da vas održi u životu”.

„Josip u užasnome iskustvu koje je proživio kao žrtva prepoznaje providnosan i milosrdan Božji plan. Mogao je reći: Bog me je spasio i sada donosi nevolju mojim progoniteljima. Sada se mogu radovati, dok oni trpe zbog učinjena grijeha. U Svetome je pismu na puno mjesta jasno dano na znanje da Bog nagrađuje dobro, a kažnjava zlo, ali je Josip još dublje čitao Božju nakanu. Vi ste me prodali. To je gruba stvarnost, ali u toj iskrivljenosti, nepravednosti i grubosti postoji Božja spasenjska nakana: Bog me je poslao da bi vas spasio”, istaknuo je biskup.

„Moralno pravilo za nas glasi da nikada s pomoću zla ne pokušavamo postići dobro. Itekako je porazno, ako smo vođeni načelom da se bira zlo, pa tako i manje zlo, jer mi ne možemo činiti što čini Gospodin. Bog u svojoj dobrostivosti i ljudska zla djela ponekad koristi za dobro. To je teško prepoznati, osobito kada se zlo okomi na nas; istinski smo blagoslovljeni ako to uspijemo. Karlovac je to u svojoj povijesti doživio više puta…”

Istina o zlu ispravlja zlo i dovodi do oproštenja

„Još je teže pomoći nekomu tko nam je nanio ili nanosi zlo; prihvatiti da nas Bog želi pridružiti svojoj neizmjernoj dobroti tako da bismo mogli činiti dobro i onima koji su nam nanijeli bol. No, kao što smo poučeni, to ne znači odstupiti od dobra, prešutjeti zlo, praviti se da ono nije počinjeno i da se s njime ne treba suočiti. Upravo suprotno: dobro drugima – pa tako i neprijateljima – činimo kada pomažemo prepoznati istinu zla, jer se u njoj rađa potreba ispravljanja zla, promjene i istinske obnove koja prolazi kroz traženje oproštenja. To nije i ne može biti ‘politički projekt’ ili odluka, nego duboko duhovan milosni proces koji se ne ostvaruje društvenim dogovaranjem. Uostalom, svaki drukčiji pokušaj završio je u još dubljem razočaranju. Povijest Josipa, koga običavamo zvati ‘Egipatskim’, navještaj je Kristove muke i proslave. Isus je bio predan, prodan zbog zavisti; baš kao i Josip, poslan je ususret sigurnoj smrti. No, ta je smrt – po Božjemu promislu – postala proslavom”, rekao je nadalje u homiliji zagrebački pomoćni biskup.

„Svaki put kad se oslanjamo na nešto drugo, a ne računamo s Božjim darom, ne postižemo ništa. I ono što se čini kao uspjeh, zapravo je zavaravanje i izvor nemira, prašina koja nije vrijedna nego da ju se otrese s obuće”, kazao je.

Znakovite brojke 444. rođendana Grada

Nadalje, biskup Šaško je poručio kako „razmišljajući i moleći za Karlovac za ovu 444. obljetnicu njegova nastajanja zadržao sam se na nekoliko detalja, a s vama želim podijeliti samo dva”.

„Prvi se odnosi na godine, na lako pamtljiv broj s tri četvorke, a triput ponovljen broj upućuje na puninu zemaljskoga, jer je pomnožen brojem Presvetoga Trojstva. Taj broj tumači povezuje s onim mjestom u Knjizi Nehemijinoj (7, 6) gdje se govori o povratnicima iz Babilonskoga sužanjstva u opustjelu zemlju, posebice o levitima, čime je počela obnova Jeruzalema.Te su mi dvije poveznice drage i ohrabrujuće, ali me ova druga odvela do zabrinjavajuće asocijacije. Naime, kad se govori o odlascima i povratku, taj broj pomnožen s tisuću podsjetio me na činjenicu da se za otprilike toliko ljudi 444 000 smanjio broj stanovnika u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina. Svaki čovjek, a naročito nositelji političke vlasti rado se hvale uspjesima, nerijetko tako da ostanu prešućeni neuspjesi. Teško da itko može spomenuti neki uspjeh u našoj domovini, a da prije toga ne vidi, da ne bude svjestan i ne spomene tu istinu te da se ne pita o uzrocima. Nažalost, za svaku godinu otkako je u Europskoj uniji Hrvatska je prosječno gubila oko 1% svoga stanovništva.

Usporedba s drugim europskim zemljama koje doživljavaju slična gibanja ne bi smjela biti opravdanje. Očito je negdje izostala istina, susret s njom, darovanost i pouzdanje u Gospodina; izostalo je ono čemu nas uče Blažena Djevica i sveti Josip”.

„Drugi detalj povezan je s grbom grada Karlovca, istaknutim na Povelji o statutu slobodnoga kraljevskog grada (1781.). U njegovu je središtu inicijal Josipova imena. Iako nosi ime po Karlu, u grb Grada upisano je Josipovo ime. A čovjek na koga se ono odnosi, rimsko-njemački car Josip II., dobio je ime po sv. Josipu. Svakako je zanimljiva podudarnost toga inicijala i ovoga karlovačkog, hrvatskog Josipovog svetišta, proglašenoga takvim dvjesto godina kasnije. Uz to je potrebno vidjeti i određena odstupanja po kojima Gospodin ispisuje život i povijest na svoj način.

Naime, znamo da je car Josip II. poricao pravo hrvatsko-ugarske države na krunu i nije nosio naslov hrvatsko-ugarskoga kralja; znamo da je u duhu prosvjetiteljskoga apsolutizma uveo državni nadzor nad Katoličkom Crkvom u Carstvu, dokinuo kontemplativne redove, plijenio crkvenu imovinu, tako da je pojam ‘jozefinizma’ u mnogočemu bio kušnja s teškim posljedicama za život naše Crkve. Pritom ne treba zanemariti dobre plodove reforme koja se, uostalom, oslanjala na postulate kršćanske kulture, a ticala olakšavanja života kmetova, školovanja, dokidanja smrtne kazne, unaprjeđenja poljoprivrede kao temelja državnoga gospodarstva, zaštite domaće proizvodnje, zdravstva i socijalne skrbi… Ipak, polazište je bilo ideološke naravi i prouzročilo je puno sukoba i krajnjih neuspjeha. Svako udaljavanje od Boga, koliko god prosvjetiteljski djelovalo, nužno za sobom ostavlja tragove neuspjeha i sukoba. S naslovnice te Povelje možemo učiti puno više, ako se zagledamo u prošlost koja brzo dokida besplodnost i nekih sadašnjih polemika, kao što je ona o poljima hrvatskoga grba, jer ne će trebati upućivati pogled samo prema krovu zagrebačke crkve sv. Marka na Griču, nego je za to dovoljno vidjeti i karlovački grb koji je istaknut na raznim mjestima i predmetima”, poručio je biskup Šaško.

Agresivna podmetanja totalitarizma

„No, žalosno je da se u Hrvatskoj danas moramo prepoznavati sve agresivnija podmetanja, širenje sadržaja, pristupa i metoda kakve smo iskusili u komunističkome režimu. Doduše, kao Crkva smo upozoravali na to od formalne propasti toga totalitarizma, ali kao da smo se umorili; kao da se ustručavamo zalagati za istinu i dobro, jer ne vidimo odjeka tih upozorenja. Znamo da je Karlovac – koji je i prije trideset godina u ratu protiv Hrvatske bio promatran kao slaba točka, prijelomnica koju se kanilo slomiti bez poteškoća – postao novim uporištem. Pohvalno je i danas osjetiti napore koje poduzimaju nositelji političke vlasti kao i drugi ljudi kojima je stalo do dobra glede jačanja ovoga dijela Hrvatske; uvijek se tomu u Karlovcu radujem i vjerujem u Gospodinovu snagu, tako da Karlovac može postati primjerom za obnovu domovine, i dalje nošen Božjom riječju i biblijskim primjerima”.

Važno je samo ne ići putem zla

„Oni nam pokazuju da u svemu najbitnija nisu neka materijalna sredstva, a izvanjske nepovoljne okolnosti mogu postati neslućene mogućnosti. Važno je samo ne ići putem zla i ideologija kojima nije teško prodati i vlastitu braću i opustošiti vlastitu zemlju. Svaka nametnuta ideologija, ona koja nije proizišla iz kršćanske kulture; koja nije prožeta svjetlom vječnosti, vrijednostima darovanosti, milosrđa i žrtve, skupo je koštala naš narod. Ne smijemo zatvoriti oči ni pred čim što prodaje otajstvo života i što je kadro slobodu zamijeniti ropstvom duha”, rekao je propovjednik.

„Karlovac je pokazao da to može i nama povjerio da tu istinu obnavljamo. U Starome je zavjetu izabrani narod ostao na životu zahvaljujući Božjoj i Josipovoj darežljivosti. U Novome je zavjetu cijeli svijet spašen zahvaljujući velikodušnosti Marije i Josipa. Na nama je k srcu uzeti riječi koje nam danas dopiru do srca, a tiču se Josipa i Marije: Idite k Josipu i: Što god vam Gospodin rekne – učinite”, zaključio je homiliju mons. Šaško.

Nakon misnog slavlja gradonačelnik grada Karlovca uručio je biskupu Šašku u znaku zahvalnosti repliku Josipova kipa iz karlovačkog svetišta kojega je izradio akademski kipar Ante Starčević i repliku 3D tehnikom kojega je izradio ovogodišnji krizmanik Nikola Baniček.