U prigodnoj homiliji, o. Maračić je naglasio, kako je o. Tomić obilježio odgojnu fazu mnoge svoje subraće, a u obrazovni proces posebno utisnuo ljubav prema svetim knjigama. K tomu, godinama je bio nenametljivi suradnik „Veritasa“.

Bio je doista skroman, jednostavan, blag, dobar, pobožan čovjek, biblijski rečeno: pravednik. Nije to nikakvo kanoniziranje čovjeka nakon smrti, kojega je postupak tek na neizvjesnim početcima, već uistinu uvjerenje koje sigurno dijele mnogi i brojni još uvijek živi poznavatelji o. Celestina, rekao je propovjednik.

Govoreći o njegovu odgojiteljskom radu, podsjetio je, kako je o. Celestin „potkovan u tradicionalnoj praksi pedagogike, koju je prošao i upio u Vječnom Gradu, te ju pokušavao primijeniti i njom očuvati svoje odgojenike od bure koja je pometala i praznila mnoga sjemeništa i bogoslovije nakon prvih poslijekoncilskih godina.

Bio nam je profesor biblijskih znanosti. Poput većine svojih predšasnika, prenosio je ljubav i strast prema svetim knjigama. “Rabi”, kako smo ga odmila znali nazivati, neumorno je sadio sjeme tamo gdje je ubrzo niknuo plod. Mnogi naraštaji pamte ga po blagosti, koja je čak graničila sa stidljivošću, da na ispitu studentu ne zamijeti popratnu nelagodu. Takav njegov postupak mnogima je više koristio nego eventualna nepopustljiva strogoća, koja obično ni ne prati profesore biblijskih znanosti, rekao je o. Maračić, te posebno istaknuo kako je o. Tomić bio pisac i suradnik u mnogim listovima i časopisima, i to sve do smrti.

Kratke radove je počeo objavljivati još kao bogoslov u tadašnjem glasilu „Svetištu sv. Antuna“, a potom je slijedila suradnja s „Glasnikom sv. Antuna Padovanskoga“, kasnijem i sadašnjem „Veritasu“.

„U uredništvu ga opet pamtimo kao tihoga, blagoga, neumornog i skromnog djelatnika. Četrdesetak godina suradnje u listu i u isto toliko čak i nešto više popratnih knjiga, koje su pratile i slijedile njegovo pisanje u mjesečniku, potvrda su i trajno svjedočanstvo vjernosti o. Celestina glasniku svoje Provincije, ali i brojnim drugim listovima, časopisima i izdavačima. Zahvaljujući njegovu trudu i zalaganju, popularizacija Biblije na stranicama ovog mjesečnika, ali i drugdje, nije jenjavala“.

O. Maračić je podsjetio i na vrijednu ulogu o. Tomića u pripremi hrvatskog prijevoda Svetog pisma, ili pak njegov nedovoljno poznati i nepriznati rad u kauzi beatifikacije bl. Alojzija Stepinca.

O. Celestin ostaje nam istinski poziv, zov i trajni izazov, a ovaj pokušaj podsjećanja na njegov život i ostvarenja samo želi biti sitni kamen u postavljanju trajnoga duhovnog spomenika ovome skromnom čovjeku, za kojega se nadamo da ćemo ga gledati na oltarima. Ako ne mi, onda svakako oni koji za nama dolaze, rekao je na kraju homilije o. Maračić.
Po završetku mise, vjernici su se pridružili samostanskoj zajednici franjevaca konventualaca u kapelu Duha Svetoga, u čijoj kripti je pokopan i o. Tomić. Molitvu je predmolio gvardijan samostana o. Tomislav Glavnik.

O. Celestin (Dinko Bruno) (Vis, 6. listopada 1917. – Zagreb, 23. rujna 2006.) bio je franjevac konventualac, bibličar.

Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu upisao je 1937. godine, a 1941. studij nastavio u Rimu, gdje je i 19. prosinca 1942. zaređen za svećenika. Po povratku u domovinu, 1947. u Splitu počinje predavati Sveto pismo i biblijske jezike na Visokoj bogoslovnoj školi. Od 1953. godine predaje ja Katoličkom bogoslovnom fakultetu biblijske jezike i neke predmete iz Svetog pisma. Bio je više puta prodekan i dekan navedenog fakulteta, a 1988. je umirovljen. Također je predavao razne biblijske predmete i na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

Pri pokretanju projekta izdavanja novog prijevoda Biblije na hrvatskom jeziku, surađivao je kao biblijski lektor u većini knjiga Starog zavjeta, dok je kao biblijski redaktor surađivao i prilikom izdavanja Novog zavjeta u redakciji Dude i Fućaka (1973.) te kao biblijski revizor svih hrvatskih lekcionara koje crkveni službenici koriste u bogoslužju.

Nadbiskup Franjo Kuharić imenovao je o. Tomića teološkim stručnjakom za postupak proglašenja blaženim sluge Božjega Alojzija Stepinca. Kao ekspert predao je svoja mišljenja za gotovo sve knjige i arhivsku građu u tom postupku, a kao teološki stručnjak dvije godine proveo je u Rimu pripremajući „Informaciju“ za navedenu kauzu beatifikacije.

Autor je mnogih knjiga, a vjerujemo da će marom njegove subraće mnoga djela još ugledati svjetlo dana, jer je ostavio dosta neobjavljene građe.

Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, 2018. godine pokrenula je kauzu za beatifikaciju o. Celestina Tomića.