Povod tjednom gostovanju njemačkoga svećenika u miru Lyer, koji pomaže u bamberškoj župi,  je 30-godišnje prijateljstvo začeto tijekom Domovinskoga rata sa svećenikom Ivanom Jurićem, tadašnjim župnim vikarom gornjogradske Župe sv. Petra i Pavla., ap. i današnjim retfalačkim župnikom, te Osječanima iz OŠ Antuna Mihanovića (nekadašnja OŠ „Anka Butorac“) čije je izbjegle školarce i učiteljice 1991. godine Lyer zbrinuo u Bambergu, a tijekom rata i poraća angažirao se u dobrotvornim međubiskupijskim i župnim projektima pomoći siromašnima i prognanicima smještenim u Osijeku. Među dobročinstvima, čulo se tijekom susreta, je otvaranje prve ratne pučke kuhinje 1992./’93. u Osijeku i obnova ratom oštećenog krovišta gornjogradske (kon)katedrale uslijed agresorskih granatiranja te niz potpora ostvarenih zahvaljujući Lyeru i karitativnoj zauzetosti Aloisa Albrechta, generalnog vikara Nadbiskupije Bamberg, te osječkim zauzetim vjernicima posrednicima među kojima se istaknula Mirjana Leder (rođ. Matković) te nekolicina danas pokojnika, uključujući biskupa Ćirila Kosa, za koje se poimence molilo na misi.

Uvodeći u slavlje zahvale župnik Jurić je, sišavši s oltarnog prostora među djecu, razložio brojnim školarcima OŠ „Retfala“ i OŠ Ivana Filipovća (koji su prisustvovali misi s vjeroučiteljima, župnim katehetama i roditeljima) te vjernicima kako je „ova sveta misa posebna i bit će zanimljiva jer je došao Hans, gostujući propovjednik, iz Njemačke, povezan s evanđeljem“ poručivši da trebaju pozorno slušati čitanje i ulomak evanđelja koje govori o sudnjem danu. „Hans je svjedok sudnjega dana pa ćemo čuti što se dogodilo takvoga dana s njim i s nama, kada je prije 30 godina bio pripremljen sudnji dan za nas u Osijeku, a on je bio naš prijatelj poslan od Boga i njegova Crkva u Njemačkoj. Zato mu kažemo: ‘Dobro nam došao!’“, rekao je Jurić. Nakon čitanja evanđelja (Lk 21, 5-19), Jurić je najmlađe uveo u slušanje propovijedi, kazavši: „S nama na misi su odrasli koji su bili djeca prije 30 godina i njihovi nastavnici u to vrijeme u Osijeku. Dogodilo se tada, nešto kao u ovom evanđelju, opkolili su nas sa topovima, padale su granate po Osijeku, kuće se rušile, požari su izbijali. Došla je naredba kojom sva djeca trebaju biti izvedena iz grada i otišla su u Mađarsku, Austriju, na mjesta izvan rata, a skupina od pedesetak djece ostala je u Osijeku. Pojavili su se dobri ljudi koji su rekli: ‘Dovedite djecu u Njemačku da sačuvaju živote.’ I otišla su djeca sa učiteljicama u kuću koju je držala Katolička Crkva. Ostali su tamo deset mjeseci. Imali su školu i sve potrebno. Pojavio se svećenik Hans koji ih je odmah prihvatio i pružio pomoć, ali ne samo on, već puno ljudi u Njemačkoj. On je danas došao Bogu zahvaliti što ga je u tom trenutku poslao da pomogne Hrvatskoj, djeci i roditeljima, svima nama. Danas se sjećamo tih dana, mjeseci prije 30 godina.“

Propovjednik Hans Lyer je uvodno je svjedočio o poznanstvu sa svećenikom Ivanom Jurićem i svojemu prvomu posjetu Osijeku gdje je boravio u gornjogradskoj župi po prestanku granatiranja grada, kazavši kako pamti župnu sobu s rupama od eksplodiranih projektila. „Bogu hvala, kada sam došao u Osijek rat je bio završen. Hvala Bogu, možemo reći bio je rat i živimo u miru. Vi, djeco, ne morate imati iskustvo napuštanja vašega ognjišta zbog rata. Radujte se da možete živjeti u ovome gradu“, poručio je Lyer te podsjetio na zajednički projekt Bamberg-Osijek, kazavši: „Nitko nije znao koliko će rat trajati. Jučer (subota) sam bio u Vukovaru, poznajem Osijek i vidio sam da je sve opet materijalno sagrađeno i zato vam čestitam. Radujte se ovome gradu i vašoj zemlji Hrvatskoj, radujte se i Europi! Mi pripadamo jedni drugima. Povezanost između Njemačke i Hrvatske, moje Nadbiskupije Bamberg i Đakovačko-osječke nadbiskupije je bila od 1991. i u intenzivnom odnosu na planu Caritasa pa je otvorena prva Pučka kuhinja u Osijeku na čemu svi možemo zahvaliti. Ali, mi danas gledamo našu sadašnjicu, na svijet između rata i mira. Znamo za zarazu Covid, ukrajinski rat, klimatske promjene, recesiju, inflaciju… s puno, puno upitnika. I Crkva se mora pitati: ‘Gdje ideš, Gospodine?’ Ovisno kakva je budućnost naša, bit će budućnost pogotovo naše djece. U današnjemu evanđelju nije riječ o organizacijama i strukturama, već o tome kako ćemo mi konkretno živjeti evanđelje. Je li stvarno čovjek u središtu našega dušobrižništva? Danas je riječ o mladeži i danas je Crkva razumljiva po solidarnosti. Prije 30 godina ovdje je bio rat, potreba. Mi koji smo ovdje Crkva morali smo razumjeti, shvatiti program evanđelja za ljude u potrebi, biti tu kao što bi bio Isus, koji je rekao: ‘Bio sam gladan i dali ste mi jesti, kad nisam imao krov nad glavom – vi ste me primili, što ste jednomu od mojih najmanjih učinili – učinili ste meni.’ Dakle, za one siromašne biti tu, za one koji žive na rubu, na cestama, ulicama, za ovisnike, za ljude koji traže. Oni se žele osloniti na Isusa.“

Sedamdesetjednogodišnji vlč. Lyer govorio je o svom pastoralnom radu u Njemačkoj „sa zatvorenicima, bolesnima, ljudima koji su pali u svojem životu, potrebitima i sa mladim dvadesetogodišnjim kriminalcima koji su imali nesreću u obitelji alkoholičara i bili zanemarivani“, pojasnivši kako je to za njega živo Evanđelje. Mnoštvu djece kazao je da se na njima vidi da odrastaju doživljavajući ljubav i povjerenje svojih roditelja, poručivši vjernicima naposljetku: „Obitelj je sveta obveza. Sada na misi primit ćemo djecu u Crkvu po sakramentu krštenja i to je budućnost Crkve. Radujem se što je moj prijatelj Ivan Jurić godinama angažiran u projektu Cenacola i neka primi puno blagoslova za taj posao. Brinimo se i molimo za mir! Molimo da ne dođe do toga da djeca iz Osijeka moraju bježati, da djeca u ovom svijetu više ne moraju trpjeti! Današnja događanja u svijetu nas zabrinjavaju: Europa u ratu, narod koji bježi iz Ukrajine… Važno je solidarno brinuti, jedni druge pomagati, moliti danas za mir i ljude koji su u bijegu, i važno je ‘političko’ evanđelje propovijedati! To znači ne ratu jer ne može biti ‘svetih ratova’, nema ‘svete mržnje’. Isusov je program pomagati ljudima! Takav da se sva djeca i ljudi više ne trebaju bojati rata. Živimo u jednoj Europi gdje ne vlada egoizam i egocentrizam, nego duh mira našeg Evanđelja!“ Zaključujući propovijed pozvao je vjernike na molitvu za pokojne prijatelje-suradnike projekta pomoći Osijeku. Vlč. Jurić zahvalio je za nesebičnu pomoć Nadiskupiji Bamberg i pojedincima, rekavši: „Mnoga braća i sestre svjedoci su da nam je Njemačka, zaista pružila ruku i u priznanju Hrvatske te u svo ratno vrijeme pa smo i danas veliki prijatelji. Osijek je nekada bio grad u kojemu je živjelo mnoštvo Nijemaca. Niti jedan osječki župnik nije mogao dobiti župu u Osijeku, a da nije poznavao njemački jezik. Za Nijemce koji su nekada ovdje živjeli i protjerani su, prognani, a mnogo dobra su učinili za grad, molimo i pozdravimo hrvatskog prijatelja Hansa i njegovu domovinu Njemačku velikim pljeskom.“

Na kraju misnoga slavlja, s usklađenim pjevanjem Dječjeg zbora (na koru) uz ravnanje Marijane Matijević i pjevanjem vjeroučenika uz ravnanje s. Vianee Pezer, župljani su se od vlč. Hansa Lyera oprostili pjesmom i pljeskom.

Budući je na misi prisustvovao dio ratne generacije, tadašnjih (većinom) sedmaša i nastavnika,  održano je druženje u župi na kojemu su bili Branislav Žuža, Sandra Milmajer (rođ. Orešković), Ivana Roso (Slobođanac) i Dražen Domić, profesori Marina Ništ i Marija Domić, te dobročinitelj Marijan Holub. B. Žuža je rekao kako ih je Lyer ugostio i nakon rata, a dok su bili u izbjeglištvu njih 40-tak i šest učiteljica su boravili u dvorcu-crkvi, smješteni u Centru za mladež u Burg Feuersteinu, pohađali su školu i rekreacijski program, učili njemački jezik te su mnogi svakodnevno sudjelovali na misi, a ti se dani ne zaboravljaju. Zato je u subotu 12. studenoga OŠ A. Mihanovića ugostila bivše učenike, nastavnike i vlč. Lyera koji je u ponedjeljak s duhovnikom Jurićem pohodio aljmašku Cenacolovu bratovštinu „Gospa od Utočišta“, a u planu je posjet Đakovu uz prijateljske susrete u nadbiskupijskom sjedištu.