Mladomisnikovi roditelji Marin i Marica su mu udijelili roditeljski blagoslov, nakon čega se povorka s barjacima koje su nosili mladi u svečanim šokačkim nošnjama, uputila ka crkvi, u središtu sela. Ušavši u crkvu, započelo je misno slavlje tijekom kojega su pjevanje predvodili udruženi zborovi: Mješoviti zbor “Santa Maria” iz Bača i Mješoviti zbor Župe sv. Jurja iz Vajske. Zborovođa i orguljaš bio je prof. David Bertran.

“Dok sam zamjenjivao vašeg tadašnjeg župnika Ivana Sabatkaija, svakog jutra u sedam sati Damjan je dolazio ministrirati”, započeo je svoju propovijed o. Viszmeg. “On je sada ponovno kod oltara, ne više kao ministrant, nego kao svećenik. Ja sam već polako na izlazu, on je na ulazu. Papa Franjo kaže: “Svećenici razne dobi i osjetljivosti, kad hodaju skupa, imaju miris proroštva koji fascinira“. Mi ti ovdje želimo i molimo da tvoj misnički put bude put vjernosti Kristu, jedinom Pastiru. Danas je sve manje mladomisničkih događaja. Mladi u svjetskoj galami i buci ne mogu čuti poziv Kristov koji govori: „Slijedi me“. Zašto netko postaje svećenik? To nije samo odluka, nego je ta osoba primijetila da je Bog zove i prihvatila je taj poziv. Isus koji poziva je uvijek prvi. Mi dajemo odgovor. Bog je u Isusu postao čovjekom da ljude otkupi i pozove ih u svoju službu, radnike u svoj vinograd, u svoju žetvu, da nastave djelo otkupljenja“, kazao je propovjednik.

Prikazavši Isusove riječi prije smrti, o. Viszmeg je rekao: „Isus prije smrti apostole zove prijateljima. Damjane, postao si svećenik jer ti je Isus rekao: ti si moj prijatelj. U tom smislu umirovljeni papa Benedikt u tim Isusovim riječima „prepoznaje poziv za svećenika. Kako ćemo to shvatiti, kad Isus poziva svakog vjernika da mu bude prijatelj? Prijatelj ima isti pogled na stvari i život kao Isus, a također poštovanje drugih i prijateljsku ljubav prema njemu“. Papa Franjo kaže „Svećenik hoda sa srcem i korakom siromaštva, sa njegovom prisutnošću. Svećenik mora biti čovjek mira i sredstvo Božje nježnosti. Isus je imao mnogo učenika, ali je samo dvanaestoricu izabrao i oni su bili njegovu bliski prijatelji, bliži od ostalih. Papa Benedikt ovako kaže: „Krist u euharistiji dozvoljava svećeniku da upotrebljava njegov „Ja“. Krist uvlači svećenika u sebe i dopušta jedinstvo s njime. Svećenikov „ja“ je ujedinjen s Kristovim „Ja“. Na taj način Krist ostvaruje trajnost svoga jedinstvenog svećeništva po sakramentu Svetog reda. Krist je time postao trajni svećenik prisutan u svijetu“.

„Bog ti je“, zaključio je Viszmeg, „polaganjem ruku biskupa i posvetnom molitvom dao svećeničku punomoć. Od sada djeluje Isus preko tebe. Pomazanje ruku na ređenju jasno izražava da si ti produžena ruka Isusova. Po tebi On ljudima daje ruku spasenja i svetosti. Velika je to odgovornost. Pošto Krist bira i poziva, daje im svoju snagu da budu djelitelji njegovih sakramenata, i obdaruje ih svojom osobom, te stoga mogu reći u Njegovo ime: „Ovo je Tijelo moje“, „Ovo je Krv moja“, „Ja te odrješujem od grijeha tvojih“… Te sakramentalne riječi su središte svake svećeničke egzistencije.

Nakon popričesne molitve, Monoštorci su se čestitkama i zahvalama obratili mladomisniku. Prvo su to učinili vjeroučenici svojim recitacijama, zatim djelatnice mjesne osnovne škole, te, uime župljana i mjesne hrvatske udruge, dopredsjednica Kulturno-umjetničkog društva Hrvata „Bodrog“ iz ovoga mjesta Anita Đipanov Marjanović. Na kraju je, podsjetivši na povijest duhovnih zvanja u toj župi, na sva imena podsjetio mons. Marko Forgić, domaći sin, duhovnik subotičkoga sjemeništa Paulinum, koji je u istoj crkvi slavio mladu misu prije 45 godina. „Proteklo je stoljeće bilo bogato zvanjima u Monoštoru. U tridesetak godina zaređena su sedmorica svećenika: Wendelin Schmidt, Ivan Pašić, Marin Vakoš, o. Ivan Keravin, OCD, o. Ladislav Marković, OCD, o. Adam Periškić, DI, i Marko Forgić. Imali smo tri časne sestre, od kojih su dvije žive. Karmelski brat Stipo Doboš također je iz Monoštora. Zanimljivo je da je veliki broj ovih osoba iz samo jedne ulice, iste one iz koje je i naš mladomisnik“.

Prije zahvale mladomisnika, mnoštorski župnik preč. Giran Vilov naglasio je zasluge pok. svećenika Ivana Sabatkaija, monoštorskoga župnika iz vremena Damjanove mladosti. Nakon mladomisničke zahvale uslijedio je svečani „Te Deum“, te udjeljivanje mladomisničkoga blagoslova svećenicima, asistenciji, obitelji i župljanima.

Damjan Pašić rođen je 1991. u Somboru od oca Marina i majke Marice, rođene Kolar. Osnovnu školu završio je u Monoštoru, srednju tehničku u Somboru 2010. godine, a nakon toga odlazi u Zagreb na studij filozofije i teologije pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Magistrirao je teologiju 2019. i iste godine javio se Ordinarijatu u Subotici, te bio primljen kao kandidat Subotičke biskupije za sveti red. Zaređen je za đakona u lipnju 2020., a za svećenika 26. lipnja ove godine. Po odluci subotičkog biskupa Slavka Večerina, djelovat će na službi župnog vikara u Župi sv. Petra i Pavla u Bajmaku.