Slavlje je počelo u roditeljskom domu. Nakon pozdravnih riječi domaćeg župnika i gvardijana franjevačkog samostana fra Roberta Ćibalića blagoslov su svome sinu udijelili roditelji – majka Ljubica i otac Mirko. Slijedila je procesija do župne crkve, u kojoj su uz bogoslove, svećenike, redovnice i ostale vjernike bili i mnogi u tradicijskim narodnim nošnjama.

Svoju prvu misnu žrtvu fra Darko je prikazao u baroknoj franjevačkoj crkvi uz koncelebraciju subraće mladomisnika fra Mislava Lukačevića, fra Vjerana Lazića, fra Pavla Ivića i vlč. Andrije Živkovića, župnika fra Roberta Ćibarića te još 20-ak svećenika. Propovijedao je doc. dr. sc. fra  Stipo Kljajić, svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene i profesor biblijskih znanosti na KBF-u u Zagrebu i Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Mladomisnika, njegovu obitelj, okupljene svećenike, redovnike, redovnice, akolite, bogoslove i vjernički puk na početku je pozdravio domaći župnik i gvardijan fra Robert. Potom je mladomisniku svečano uručen tekst pozdrava, čestitke i apostolskog blagoslova pape Franje, što je popraćeno pljeskom okupljenih. Evanđelje je pjevajući navijestio fra Pavle Ivić. 

U homiliji fra Stipo je istaknuo kako svaki svećenik uz to što treba biti dobar svećenik prvotno treba biti dobar čovjek, dobar vjernik i kršćanin. „Ne može se biti dobar svećenik, a ne biti dobar čovjek”, ustvrdio je fra Stipo, te mladomisniku Darku poželio da bude ponajprije poput proroka Amosa o kome govori prvo misno čitanje. „Dobar vjernik – svećenik mora biti osjetljiv za čovjeka pored sebe, glas onoga bez glasa. Ne može se slaviti Boga, a živjeti samo za sebe. I tebe, fra Darko, čeka izbor i odluka, komu ćeš služiti i čiju ćeš volju slijediti – Božju ili onu koju ti nameće ovaj svijet. Želim ti stoga da doista budeš Božji svećenik, koji će brinuti za obespravljene, nepravedno ugnjetavane, fizički i tjelesno maltretirane, za gladne razumijevanja i žedne sućuti, za sve one kojima nasušno treba Božja i ljudska blizina”, kazao je propovjednik, naglasivši i prisutnima da je temelj kršćanskog života svakog svećenika, ali i svakog vjernika – Isus Krist. Jer, On je onaj koji svećenike poziva i šalje, neka idu po svemu svijetu svjedočiti i naviještati Radosnu vijest.

Kao mladiću koji voli sport – rukomet mladomisniku je posvijestio da svećenički poziv kao i poziv sportaša zahtijeva puno kontakata.  „Želim ti da ostaneš sav u kontaktu s Bogom i s ljudima. U kontaktu s Bogom osobito kada se pripremaš za životne utakmice, a u kontaktu s ljudima onda kada ih igraš. Svjestan da su to dva neodvojiva kontakta. I da je Bog ne samo itekako prisutan u životima onih ljudi s kojima igraš, nego i onima protiv kojih igraš.  Stoga ti želim puno uspješnih utakmica u Isusovu timu… Uvijek se pouzdaj u Gospodina jer s njim nikada ne možeš propasti. Svako nastojanje oko dobra, jer je Bog samo dobro, u konačnosti uvijek se isplati“, poručio je dr. Kljajić mladomisniku.

U zahvalnom govoru fra Darko je povrh svih zahvalio dobrome Bogu koji ga je pozvao u život, sakramentom krštenja pritjelovio svojoj Crkvi, a franjevačkom karizmom i svetim redom prezbiterata učinio oruđem u svojim rukama da riječju i životom naviješta Krista Uskrsloga prenoseći Radosnu vijest ondje gdje ima biti poslan, a to je za početak na službu u franjevački samostan u Čakovec.

Zahvalio je svojim roditeljima, i bratu, rodbini, prijateljima, za svaku molitvu, podršku i pomoć napose u ove dane. Spomenuo se pokojnih djedova i baka, za koje je prikazao tu misu. Zahvalio je i župniku fra Robertu, i ostaloj braći iz samostana, karmelićankama i franjevkama, svome mentoru tijekom đakonske službe fra Petru Cvekanu, propovjednicima na trodnevnici uoči mlade mise fra Zdravku Laziću, fra Mati Bašiću i svome odgojitelju fra Venanciju Mihaljeviću te propovjedniku Kljaiću. Zahvalnost je izrazio i svojim kolegama bogoslovima, prijateljima i župljanima u Kloštar Ivaniću, ali i vjernicima koji su došli iz Kraljeve Sutjeske (BiH), odakle su njegovi obiteljski korijeni, te župnome zboru. Bio je to doista veličanstven događaj kako za mladomisnika i njegovu obitelj tako i za cijelu župnu zajednicu, koja je nakon 27 godina ponovno dobila mladomisnika.

Darko  Grmača rođen je  10. rujna 1995. u Zagrebu. Osnovnu školu je završio u Kloštar Ivaniću te je ušao u sjemenište Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, gdje je završio Klasičnu gimnaziju na Šalati. U franjevački novicijat je ušao 2014., prve privremene zavjete položio 2015. na Trsatu, a 2019. i svečane zavjete. Za đakona je zaređen 2020., a 20. lipnja ove godine i za svećenika u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke polaganjem ruku i posvetnom molitvom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Đakonsku službu obavljao je u župi i samostanu sv. Antuna Padovanskog u Našicama, a na prvu svećeničku otišao je u župu i samostan sv. Nikole biskupa u Čakovec.