Prvi koncelebranti bili su provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivo Martinović i domaći župnik i gvardijan fra Mario Jurić, a do njih su bili propovjednik fra Vidan Mišković, franjevac trećoredac, mladomisnikov sumještanin iz Kostrča  te drugi ovogodišnji mladomisnik franjevaca trećoredaca fra Josip Dolić. Osim njih koncelebrirala su još petorica franjevaca iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene te još desetorica braće iz Provincije franjevaca trećoredaca.

S mladomisnikovom obitelji i rodbinom na mladoj misi okupilo se oko tisuću vjernika. Među njima su bile i skupine vjernika iz župa sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu i sv. Mihaela u Gračanima u kojima je fra Mirko djelovao i surađivao tijekom đakonske godine, te iz Župe sv. Josipa Radnika u Belišću u kojoj bi, prema odluci provincijala, trebao služiti kao župni vikar.  Posluživali su franjevački redovnički brat fra Josip Adrić i bogoslovi  iz župe Tolisa, aspirant Patrik Mežnarić i novak Tomislav Sabađija iz Provincije franjevaca trećoredaca, Filip Kranjčec iz župe Gračani i Mirko Armanda iz Župe Svete obitelji u Splitu te velik broj ministranata iz župe. Prvo je čitanje čitala mladomisnikova rođakinja Ivana Mišković, drugo čitanje mladomisnikov „misni kum“, ujak Ivica Živković, a molitvu vjernika rođakinje Marija Mišković i Anita Živković. Darove, kruh i vino, prinijele su vjernice u narodnim nošnjama Bosanske Posavine. Pjevanje  je predvodio domaći župni zbor „Miriam“.

Mladomisnikova obitelj, otac Marijan i majka Danica i braća Mario, Tomislav i Dario, misni kum Ivica Živković i misna kuma, njegova supruga Lilja te tridesetak žena u narodnim nošnjama došli su u procesiji od mladomisnikove rodne kuće do crkve, s križem te papinskim i hrvatskim stijegom na čelu povorke, a pred crkvom ih je dočekao mladomisnik. Zatim su ispred oltara prije samoga euharistijskog  slavlja majka i otac blagoslovili sina mladomisnika.

Župnik je u uvodnoj riječi, pozdravivši mladomisnika, njegovu obitelj i rodbinu, provincijala fra Ivu Martinovića i propovjednika fra Vidana Miškovića, koncelebrante i sve nazočne,  izrazio želju da dan mlade mise svima, a posebno mladomisniku, ostane u sjećanju „kao dan radosti, sreće i blagoslova za njega, njegovu obitelj i za cijelu župnu zajednicu“.

Fra Vidan Mišković u uvodu homilije naglasio je kako nam mladomisničko slavlje, „fra Mirko i djelo koje je Bog po njemu izveo“ svjedoče „da Bog i danas živi, da i dalje vodi svoju Crkvu i da želi ljude koji će svoj život posvetiti naviještanju Božje riječi“. Osvrćući se na vjerski relativizam današnjih kršćana, potvrdio je da kao svećenik susreće vjernike „koji kažu kako oni ne vjeruju sve što Crkva uči“, upitao nazočne „Može li vjernik birati koliko će biti Kristov? Ide li takav vjernik s Bogom ili samo uz Boga?“ te nastavio: „Ne mogu biti pravi Isusov učenik, a da nemam želju susresti se s njim u nedjeljnoj svetoj misi, a da ne priznajem da je Bog gospodar života i smrti!“

Govoreći o svećeničkoj službi istaknuo je kako „svećenik treba prije svega biti čovjek molitve, uistinu duhovan čovjek“, kako „dobar svećenik mora biti i dobar čovjek“ te ono što naučava „pokazati i svojim djelima“. Mladomisniku je rekao: „Ti si pozvan i od Boga izabran da budeš njegov svećenik. Bog se stavio u tvoje ruke da ga nosiš ljudima, da ih molitvama i sakramentima podržavaš.“ (…) Krist nam je pokazao da u svećeničkom životu nisu bitni ostvarenje i uspjeh. Mnogo ćeš sijati, ali neće svako sjeme donijeti plod.“ Na kraju je mladomisnika pozvao da ne „zaboravi svoje korijene“, svoje selo, župu i zavičaj.

Na kraju mise mladomisnik Mišković zahvalio je svima nazočnima za sudjelovanje u slavlju te su on i njegov subrat mladomisnik fra Josip Dolić zajedno udijelili svoj mladomisnički blagoslov. Odmah nakon mise mladomisnik je posebno blagoslovio nazočnu djecu, a zatim pojedinačno i druge koji su to željeli.

Svečani objed za goste i župljane bio je na otvorenom, u sjeni župne crkve, u smanjenom i kraćem opsegu zbog pandemije, u skladu s preporukama mjesne civilne vlasti. Stoloravnatelj je bio fra Marko Neretljak, odgojitelj bogoslova franjevaca trećoredaca, a između čestitaka i prigodnih govora pjevao je zbor mladih toliške župe „Adoro“. Fra Marko je na početku upoznao nazočne sa župom u Tolisi te naglasio da je mlada misa, osim za obitelj i rodbinu, vrlo važno slavlje  i za župnu zajednicu, koja „podiže i nosi“ osobe u duhovnom pozivu te uime obitelji zahvalio župljanima za njihovu nazočnost, sudjelovanje i podršku.

Fra Mirko je trideset i sedmi živući svećenik iz župe Tolisa, rekao je, te podsjetio da su iz župe i dvadeset i tri redovnice, jedan redovnički brat i trojica bogoslova. Posebno je pozdravio mladomisnikove roditelje, braću i rodbinu, osobito baku Ružu Mišković, baku Anu Živković, djeda Barnabu Živkovića koji je sa sinom Ivicom, misnim kumom, vodio pripreme i organizaciju mladomisničkoga slavlja. Na kraju je skrenuo pozornost na mladomisnikovo geslo „Povrh svega ljubav. To je sveza savršenstva“,  koje je glagoljicom i na starom crkvenoslavenskom jeziku bilo napisano iza glavnoga stola.

Uime samostana i župe u Tolisi mladomisniku, obitelji i rodbini čestitao je gvardijan i župnik fra Mario uručujući mu sliku Josipa Botterija koja prikazuje procesiju s likom Velike Gospe, zaštitnice samostana i župe, koja se održava po selima župe uoči njezine svetkovine.

Pozdravivši obitelj, rodbinu i župljane i zahvalivši braći franjevcima za dobrodošlicu,  mladomisniku je uime braće Provincije franjevaca trećoredaca čestitao provincijal fra Ivo Martinović. Pozvao ga je da bude svjestan samo jednog: da treba „biti svećenik Isusa Krista“. To znači „biti čovjek koji je osjetljiv za ljudski život, koji poštuje svakog čovjeka i koji svakome pristupa iz ljubavi Isusa Krista“. Razmišljajući o razlozima manjka duhovnih zvanja, rekao je „da se ne radi o krizi duhovnih zvanja nego o krizi života“. „Premalo se poštuje i cijeni ljudski život. I drugo: premalo se poštuje žrtva. Malo je onih koji su danas spremni žrtvovati se za čovjeka, za Boga i ići Božjim putem. Žrtva je ono što Isus od nas od nas očekuje. Stoga budi svjestan da je i ova tvoja odluka i ovaj tvoj poziv velika žrtva i veliki dar“, zaključio je.

Zatim su mladomisniku čestitali i propovjednik fra Vidan, subraća i kolege fra Dario Mican i fra Josip Dolić te belišćanski župnik fra Branko Janjić. Fra Vidan je u svojoj čestitki ponovno istaknuo da je svećeništvo „služenje čovjeku“ te fra Mirku izrazio želju da ga na svećeničkom putu prati zagovor Velike Gospe, zaštitnice župe. Njegovi kolege fra  Dario i fra Josip istaknuli su kako su tijekom zajedničkoga odgoja i školovanja upoznali fra Mirkovu marljivost, čestitost i odgovornost te, osobito, njegovu velikodušnu spremnost da drugima pomogne i druge ohrabri. Fra Branko Janjić mu je izrazio dobrodošlicu u grad i župu Belišće, koja bi trebala biti prvo mjesto njegova djelovanja.

Na kraju objeda mladomisnik je najprije zahvalio svojim roditeljima, braći i brojnoj rodbini, a zatim redovničkoj braći franjevcima trećorecima, posebno provincijalu fra Ivi, propovjedniku fra Vidanu te svojim odgojiteljima, nazočnima na slavlju, fra Zvonimiru Brusaču, fra Josi Živkoviću i fra Marku Neretljaku. Podsjetio je da su upravo prije četrdeset godina na istome mjestu svoje mlade mise slavili fra Joso Živković i pokojni fra Ilija Živković, prvi redovnici Provincije franjevaca trećoredaca iz Bosanske Posavine i župe Tolisa.  Zahvalio je franjevcima iz toliškoga samostana koji su čuvali sjeme katoličke vjere „tijekom olovnih i teških vremena sve do današnjega dana“. Riječi zahvale uputio je i redovnicama, školskim franjevkama bosansko-hrvatske provincije koje djeluju u Tolisi i školskim sestrama splitske provincije koje djeluju u samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, sjedištu odgojne bogoslovske zajednice franjevaca trećoredaca. Posebno je zahvalio predstavnicima civilne vlasti koji su, uz tražene  mjere, omogućili da se mladomisničko slavlje održi u uvjetima proglašene pandemije. Na kraju je zahvalio i svima drugima, doista mnogima, koji su svojim darovima i suradnjom pomogli u pripravi slavlja i na samome slavlju.