Slavlje je započelo u Dragi, obližnjem selu u kojoj živi mladomisnikova obitelj roditeljskim blagoslovom na pragu obiteljskoga doma. Recitacijom „Svećeniče Kristov“ mladomisnika je pozdravio nećak Karlo te mu uručio buket cvijeća. Potom je pozdravnu riječ uputio i stražemanski župnik Robert Mokri, podsjetivši mladomisnika kako je mnogo puta odlazio od svoga doma i njemu se vraćao, naglasivši kako je ovaj odlazak s roditeljskim blagoslovom poseban jer odlazi vršiti poslanje koje mu je Bog namijenio u Crkvi.

Nakon roditeljskog blagoslova okupljeni vjernici su se uputili automobilima prema župnoj crkvi u Stražemanu pokraj koje je uređen prostor za slavljenje mise na kojem je vijorio natpis Matejeva mladomisničkog gesla: »Ali ne moja, nego tvoja volja neka bude« (Lk 22, 42b). Na slavlju je bilo dvadesetak svećenika i desetak bogoslova, a uz mladomisnika Mateja stajali su njegovi prijatelji mladomisnici Marko Milaković iz župe Jakšić i Marko Nimac iz zagrebačke župe Vrbani.

Na početku slavlja mladomisniku su upućeni pozdravi i čestitke uz prigodne poklone. Mihael Martinaš i Ivan Ticl uručili su mladomisniku kalež i misnicu uime svih mještana sela Draga. Potom su Gabrijela i Domagoj Škrabal uime župnog zbora poklonili sliku, a Vesna Baltić je uime Župnog pastoralnog vijeća uručila mladomisniku umjetnički križ Josipa Poljana. Pozdravima se pridružio i župnik Robert Mokri koji je naglasio kako se sjeća mladomisnika još dok je dolazio u Kolegij Požeške biskupije i upisivao u srednju školu, te je posebno istaknuo kako se na mladomisniku mogao vidjeti proces sazrijevanja u duhovnom, intelektualnom i fizičkom smislu.

Homiliju je održao apostolski protonotar Josip Devčić, dugogodišnji stražemanski župnik. Osvrnuvši se na prvo čitanje iz Knjige proroka Zaharije rekao je kako svi sudionici slavlja trebaju s ponosom ponoviti prorokove riječi »Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska«, jer je župa Stražeman ponosna zbog svog mladog svećenika koji započinje svoje poslanje. Istaknuo kako poznaje mladomisnika od samog početka njegova života, a posebno je ponosan što ga je i krstio. Prisjetio se svih trenutaka u kojima je Matej najprije kao ministrant, a potom pitomac Kolegija i na koncu kao bogoslov rado dolazio u župu, sudjelovao u župnim pastoralnim programima, uvijek bio na raspolaganju župniku, zanimajući se redovito za služenje kod oltara. »Pokazivao si kroz sve godine svog odrastanja skromnost, jednostavnost i ljubav prema drugima, a to su vrline koje treba imati svaki svećenik«, posvjedočio je propovjednik. Prisjetio se, nadalje, mnogih sretnih i nesretnih trenutaka kroz koje je prošla župa Stražeman i njezina crkva te je naglasio kako je Božji puk onaj koji je u takvim teškim i olovnim vremenima uvijek znao biti uz svoje svećenike. Potaknuo je mladomisnika da kao svećenik uvijek bude tijesno povezan s Isusom, citirajući riječi kardinala Franje Kuharića: »Odakle dolazi svećeničko zvanje? Dolazi iz dvorane posljednje večere u kojoj je Isus uputio svoje učenike i ondje ustanovio sakrament svetoga reda«. Pozvao je mladomisnika da uvijek bude zagledan u sjajne zvijezde hrvatskog katoličkog neba, ističući posebno tri primjera: bl. Alojzija Stepinca, bl. Ivana Merza i Maricu Stanković. Ohrabrio ga je da smjelo kroči ovim svijetom i naviješta evanđelje u vremenu koje nije lako, kao što nisu bila laka ni prošla vremena. Narod Božji je onaj koji nosi svoje svećenike, onaj koji čuva veliki zalog vjere i onaj koji je uvijek znao cijeniti svoje pastire, naglasio je propovjednik. Poželio je mladomisniku da bude dobar i svet svećenik, da živi vrline koje je na njemu prepoznao još u vrijeme djetinjstva, te obećao uime nazočnih svećenika svoju blizinu i molitvu, naglasivši kako je posebno svladan emocijama jer iz stražemanske župe počinje djelovati novi svećenik, dok se on nakon četrdeset i pet godina župničke službe u Stražemanu bliži svome zalazu.

Na koncu misnog slavlja zbor je zapjevao himan Tebe Boga hvalimo i himnu Republike Hrvatske, a potom je mladomisnik Matej izrekao zahvalni govor. Zahvalio je najprije roditeljima, braći i sestri, bakama i djedovima te bližoj i daljoj rodbini za sve što je od njih primio i s njima proživio. Istaknuo je kako mu je posebna čast zahvaliti svećenicima: nazočnim mladomisnicima, župniku, propovjedniku, trajnom đakonu i vjeroučitelju Zdravku Ticlu i njegovoj obitelji koji su mu uvijek iskazivali blizinu i srdačnost. Zahvalio je bogoslovima, ceremonijaru i asistenciji, te propovjednicima u trodnevnici: Ivici Cujzeku, odgajatelju u zagrebačkom Bogoslovnom sjemeništu; Ivanu Popiću, kancelaru Biskupskog ordinarijata, koji je mu je bio mentor za vrijeme đakonskog praktikuma, te Nikoli Jušiću, kanoniku i župniku župe bl. Ivana Merza u Slatini. Zahvalio je i svima drugima, posebno župljanima koju su podnijeli veliki teret u pripremi mlade mise, premda nije sve moglo biti kako su zamislili zbog epidemioloških ograničenja uzrokovanih koronavirusom. Nakon završnog misnog blagoslova mladomisnik Siluković je svećenicima i svim sudionicima slavlja udijelio pojedinačni mladomisnički blagoslov. Na mladomisničkom slavlju pjevao je župni zbor pod vodstvom Ane Ticl. Zbog opasnosti zaraze koronavirusom, u dogovoru sa Stožerom civilne zaštite Požeško-slavonske županije nije bilo održano klasično mladomisničko slavlje sa svečanim objedom nego su se sudionici počastili u dvorištu stražemanske župne crkve. Namirnice i hranu koju su mladomisnikovi roditelji pripremili za mladu misu darovali su Caritasu Požeške biskupije.