Suslavio je veliki broj svećenika, a sudjelovali su redovnici, redovnice te brojni župljani i vjernici grada Osijeka i okolice. Prije same ulazne procesije, uslijedio blagoslov roditelja na ulazu župnog doma. Po ulasku u župnu crkvu, mladomisnika je ispred župne zajednice pozdravio član pastoralnog vijeća Tihomir Florijančić, prisjećajući se njegova puta u toj župi – pjevanja u zboru mladih, tihih molitava u zadnjoj klupi crkve nakon što bi se već svi razišli, studiranja te redovničkog puta. Sve okupljene pozdravio je i domaći župnik, vlč. Filip Perković.

Propovijedao je o. Dario Tokić. Podsjetio je da nas je Bog stvorio za sebe, no, mi smo to zajedništvo s Bogom izgubili svojim grijehom. „Trebamo prihvatiti križ kao dragocjeno sredstvo našega spasenja. Kroz Stari Zavjet Gospodin nam progovara kako naše riječi znaju biti ubojite poput zmijskog otrova, a križ je poput mjedene zmije koja je ‘liječila’ od toga otrova“, rekao je o. Tokić, naglašavajući kako se treba uzdati u Božju Riječ koja daje život. Uputio je i kako svojim grijesima uništavamo svoje živote jer ubijanje radosti života nastaje kada ne radimo ono što nam Bog govori te je pojasnio: „Križ nas vodi Bogu, no, nije svaka patnja križ. Križ je ljubav, a život bez ljubavi je mrtav život. Treba živjeti u Bogu jer to je život koji nikad ne prestaje”.

O. Tokić zatim se obratio mladomisniku rekavši: „Dragi Jakove, ti kao svećenik odabran si kako bi svjedočio Božju ljubav. Trebaš biti znak Božje ljubavi koju nam je On pokazao u svom Sinu. Imaj svoje noge čvrsto na zemlji, a stremi glavom i srcem ka nebu. Na pravi način, Božji način. Nemoj računati na pamet i inteligenciju, računaj na Boga“. Prisutne vjernike je potaknuo: „Mi kao zajednica trebamo moliti za svoje pastire jer kad je Bog s nama, tko će protiv nas“.

Nakon propovijedi, uslijedila je molitva vjernika koju je pročitala župljanka Vesna Bjedov. Prinosne darove mladomisniku predali su njegovi nećaci, djeca njegove dvije sestre. Na samom kraju mlade mise, o. Jakov od Križa kratko je zahvalio posebno svojoj obitelji koja ga je pratila na njegovu redovničkom putu, bivšem donjogradskom župniku Ivanu Juriću, sadašnjem župniku Perkoviću, s. Veroniki, zborovima, svima onima koji su sudjelovali u pripremi trodnevnice i mlade mise te cijeloj župnoj zajednici. Poslije mise mladomisnik je svojoj obitelji i najbližima udijelio svoj mladomisnički blagoslov.

Misno slavlje liturgijskim pjevanjem uveličao je združeni Zbor mladih i Mješoviti zbor donjogradske župe.

Trodnevna priprava

Uoči mlade mise, župljani donjogradske župe molili su zajedno s mladomisnikom tijekom tri dana, a trodnevnicu je predvodio karmelićanin, o. Nikola Grizelj.

Prvoga dana priprave misao voditelja homilije o. Grizelja bila je „Zašto trebamo svećenike“ te je uputio vjernike kako Riječ Božju koja nam je dana treba protumačiti, a na to su prvi pozvani svećenici – koji trebaju biti glas Duha Svetoga. Bez svećenika nema ni sakramenata koji nas čine kršćanima, istakno je o. Grizelj i poručio: „Treba biti ponosan kada Bog pozove nekoga od naših župljana na svoj put“. Misno slavlje animirao je Zbor mladih župe.

Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, o. Grizelj vjernike je uputio da svatko ima svoju ulogu i poslanje u život Crkve, ali svi smo povezani, ovisni jedni o drugima. Ne treba dijeliti ljude, svi smo braća i sestre, naglasio je te pojasnio da svećenik treba narod uputiti u Kraljevstvo Božje, imali vremena za svakog čovjeka, a vjernici trebaju moliti za svoje pastire jer i oni su krhke osobe. Na kraju misnog slavlja, o. Nikola vjernicima je objasnio što znači obući Marijin škapular, a liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti župni zbor.

Zadnjega dana trodnevnice misno slavlje animirao je Dječji zbor. O. Grizelj propovijedao je o patnji i djelima milosrđa te je naglasio: „Bolje je imati teškoće i vršiti volju Božju, nego živjeti lagodno, a bez Boga. Patnja rađa uskrsnuće, ne završava sve s križem i smrću, već s vječnim životom“. Tijekom mise predvoditelj je blagoslovio misno ruho mladomisnika i kalež – poklon donjogradske župne zajednice.