Propovijedao je donedavni samoborski kapelan i aktualni župni upravitelj Župe svetih Petra i Pavla u Dugoj Resi, vlč. Marko Nimac. Evanđelje je navijestio trajni đakon iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec 1, Berislav Vrljić, gdje je mladomisnik Štengl odradio svoj đakonski praktikum.

Mladomisničko slavlje započelo je roditeljskim blagoslovom mladomisnika koji su svom sinu, ispred kipa Majke Božje kod samoborske župne crkve, udijelili otac Stjepan i majka Suzana. Procesijskim hodom Parkom domovinske zahvalnosti ušlo se u crkvu.

Među prisutnim svećenicima bili su župnik domaćin, preč. Ivica Cik, prijašnji samoborski župnici preč. Vlado Bogdan i vlč. Davor Štuljan, sadašnji samoborski župni vikar vlč. Tomislav Medić, bivši samoborski kapelan, vlč. Kristijan Tušek, mladomisnik vlč. Ivan Pugar, koji je svoj đakonski praktikum odrađivao u Samoboru, kao i nekoliko svećenika koji su svoj đakonat ranije proveli u Samoboru. Bilo je više svećenika iz Samoborsko-okićkog i drugih dekanata Zagrebačke nadbiskupije, među kojima i oni s korijenima iz samoborskog kraja, zatim franjevci iz samoborskog samostana te dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. Josip Šimunović i Štenglov stric, profesor na istom fakultetu, doktor Ivan Štengl.

U propovijedi se vlč. Nimac obratio mladomisniku i govorio o njegovom poslanju. Uzimajući za nit vodilju riječi iz Markova evanđelja gdje Isus brani govoriti o sebi jer želi da ga svatko osobno upozna i doživi, a ne samo da se o Njemu sluša od drugih, propovjednik je rekao: „Dragi Antonio, od silnog prebivanja u Božjoj blizini, kao svećenik ćeš možda ponekad zaboraviti na Boga, bit će ti preblizu te ga možda nakon nekog vremena nećeš moći vidjeti. Zatim ćeš Boga odlučiti potražiti. Odlučit ćeš svoj mir, svoje utočište, svoga Boga potražiti u velikim stvarima koje ćeš činiti u silnom pastoralnom zalaganju u koje ćeš se ugraditi, u duhovnim obnovama koje ćeš organizirati, u svim mogućim oblicima pastorala, u radionicama, u katehezi, u zajednicama, u Caritasu, u druženju s ljudima, u svim tim silnim vjetrovima, potresima i ognjevima tražit ćeš Gospodina, ali ga možda nećeš tamo naći. Kada sve to pustiš, Gospodin će ti se možda objaviti u šaptu laganog i blagog lahora, u tvojim svakodnevnim, najobičnijim, ni po čemu posebnim obavezama i dužnostima. Dragi Toni, Boga ćeš rijetko naći u velikim stvarima koje ćeš svojim silama pokušati napraviti. Tu ćeš češće vidjeti svoju vlastitu nemoć. Primio si sakrament svetog reda, svećenik si. Nemoj se nikada u svom svećeničkom životu vrednovati ni po čemu drugom negoli po tome. Ni po službama koje ćeš obavljati, niti po uspjesima koje ćeš postići, niti po tome što ćeš možda jednog dana izgraditi crkvu, što će na tvoje mise dolaziti cijela župa, što ćeš oko sebe okupljati desetke ili stotine mladih. Ni po čemu tome nemoj se vrednovati jer sve je to propadljivo i kratkog vijeka, ispraznost nad ispraznošću. Vrednuj se po tome što si svećenik Kristov, što ti je bit zauvijek promijenjena, sada i u nebesima, bez obzira na to što na zemlji radio i koju službu kao svećenik obavljao. I neće ti uvijek biti lako, štoviše, često će ti biti teško.”

Za svoje svećeničko geslo Antonio Štengl je odabrao citat iz Psalma 62, „Bog – jedina nada  – Samo On je moja hrid i spasenje: utvrda moja: neću se pokolebati“.

Na početku slavlja u ime zajednice vjernika samoborske župe mladomisniku se obratila najprije Nikolina Černauš, a potom župnik i samoborski dekan Ivica Cik. Misna čitanja bila su povjerena Mariji Černauš i Antonijevoj mami Suzani, pjevanje psalma Damjanu Koraku, a molitva vjernika Miri Poljaku i Mariji Žitković. Misu je pjesmom animirao župni zbor svete Anastazije pod ravnanjem Darka Novosela.

Mladomisnik je na kraju slavlja zahvalio svima koji su mu na razne načine pomagali na formacijskom putu, od župnika i kapelana, drugih svećenika, đakona, bogoslova, do svoje istinske katoličke obitelji i svih njezinih članova.

Trodnevnu pripravu za tu mladu misu predvodili su župni vikari Petar Tisaj iz Sesveta, Ivan Vujević iz Stenjevca i Domagoj Topić iz Vukovine.