Koncelebrirali su domaći župnik preč. Josip Matanović, bivši župnik ove brodske župe, a sada župnik Župe sv. Martina biskupa u Bošnjacima i dekan Županjskog dekanata preč. Josip Filipović, koji je uputio i prigodnu homiliju, mladomisnici Krešimir Iljazović, Marko Obradović, Robert Erk, prošlogodišnji mladomisnik iz Župe sv. Dominika Savija Matija Aušić i još dvadesetak svećenika Slavonskobrodskog i Valpovačkog dekanata.

Mladomisničko slavlje počelo je na pragu obiteljske kuće vlč. Diklića, gdje je primio blagoslov roditelja Mirele i Nikole Diklića, a potom je uz pjesmu Krist na žalu ispraćen u svečanoj procesiji do župne crkve, pokraj koje je, na vanjskom oltaru mladomisnik prikazao svoju prvu misnu žrtvu. U procesiji su, uz svećenike i ostale vjernike bili i djeca i mladi odjeveni u tradicijske narodne nošnje.

„Uloga i poslanje svećenika je da nastavi Kristovo djelo na zemlji, da bude utjelovljeni Krist među nama, da bude ispružena Kristova desnica prema svima koji su potrebni Kristove ljubavi i pomoći, da prolazi zemljom čineći dobro (…) da bude čovjek milosrđa, dobrote i ljubavi“, istaknuo je u prigodnoj homiliji preč. Filipović. Upozorio je kako su svećenici danas možda i prečesto jedna od glavnih meta medija. „Svjedoci smo da u današnje vrijeme Crkva trpi nemile udarce u medijima, u novinama, na televiziji, ali i od svojih vjernika. Navikli su svećenici da ih prozivaju oni kojima do duhovnoga nije stalo, ali nekako najviše boli kada negativni predznaci dolaze od vlastitih vjernika, od onih zbog kojih je svećenik tu, kojima je poslan biti liječnikom duše. No, bez obzira na sve, Isus poziva one koje nitko drugi ne zove jer upravo On ima što reći bolesnima, ožalošćenima, ljudima u bilo kojoj nevolji, svima koji nisu u prvim redovima u suvremenom društvu uspjeha, posla i užurbanosti. A, sve zato što Bog ne gleda na vanjštinu, nego na ono što je u srcu. Pogledao je i na srce vlč. Brune. Dobri Bog ga je ‘obogatio’ sobom i nečim posebnim što mu ovaj svijet ne može darovati. A, tko Boga posjeduje, tko se Bogom bogati, on je zaista bogat čovjek, on posjeduje čitav svijet“, kazao je preč. Filipović.

Obraćajući se mladomisniku Bruni, posvijestio mu je kako Isus svojim učenicima nije obećavao kule i gradove, nije im obećavao bogatstvo, slavu i vlast, sigurnost i život bez opasnosti, boli i patnje. Ali s njime su imali sve. „Kada je Gospodin pozivao prvu četvoricu svojih učenika, onda ih je našao kako u svojim lađama krpaju mreže. Tada su sve ostavili i krenuli za njime. I ti si ostavio sve mreže svoga života i krenuo za Kristom. Ostavio si svoje roditelje, brata, sestru, svoj Slavonski Brod, svoje dječačke snove za budućnost. Ostavio si puno, ali si zato još više dobio. Ti si bogat čovjek, Bruno. Najbogatiji na ovome svijetu jer posjeduješ Krista. Koliko je onda tek bogata tvoja majka Mirela i tvoj otac Nikola jer si plod njihove ljubavi. Koliko su tek bogati tvoja sestrica Marina i tvoj brat Matej jer imaju brata svećenika. Nalaziš se na početku svoga svećeničkog puta. Poželjet ću ti da budeš ponajprije svet svećenik jer to je ono što se od nas traži. Neka i u tvom svećeničkom životu na poseban način i najviše Gospodin bude tvoja radost. Dobri je Bog u svojoj milosti u tvoje ruke udahnuo prekrasan talent sviranja i pjevanja. Pjesma je tvoj život. Neka bude uvijek Bogu na slavu. Neka Bog po tebi sklada prekrasne melodije svoje milosti i ljubavi ovome svijetu. Neka Gospodin bude tvoja radost kada te ljudi napuste, kada ostaneš sam, kada te bude strah svitanja. Kada u tvojim očima zaiskri suza i kada, poput proroka Ilije, pomisliš da ti je svega dosta, onda neka tvoja radost bude Gospodin. Jer i ti si čovjek, malen i slab pred Gospodinom, i trebaš Ga, trebaš možda više nego drugi. Zato neka on uvijek bude tvoja radost. Tvoja radost i tvoj mir, tvoja snaga i tvoj blagoslov“, poručio je preč. Josip mladomisniku Dikliću.

U zahvalnome govoru svojoj obitelji i svima koji su pomogli organizaciji i sudjelovali u slavlju njegove mlade mise, vlč. Bruno zahvalio je povrh svih Trojedinom Bogu i po svome geslu kojega je odabrao iz Pavlove poslanice Timoteju: ‘Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu’ (1 Tim 1, 12a). „Te me riječi podsjećaju da u središtu moga života treba biti Isus Krist od koga dolazi nezasluženi dar svećeničkog poziva, ali i snaga za izvršenje i ostvarenje istoga. Svećeničko zvanje nije samo moja privatna stvar. Mladomisničko slavlje nije moje privatno slavlje. Svako se svećeničko zvanje rađa u zajednici, u obitelji, raste u krilu župne zajednice. Svećenik je od ljudi uzet i postavlja se za ljude, da Bogu služi u njima i s njima. Zato danas zajedno s vama, kako i kaže moje mladomisničko geslo, zahvaljujem Kristu Isusu, Gospodinu našemu!“, rekao je vlč. Diklić i posebno pozdravio sve vjernike iz župa Valpovo i Bocanjevci u kojima je imao đakonski pastoralni praktikum, kao i na slavlju mlade mise nazočnog gradonačelnika Slavonskog Broda Mirka Dusparu te izaslanika brodsko-posavskog župana Ivu Karduma. „Osobito zahvaljujem mojim roditeljima, majci Mireli i ocu Nikoli. Sami znate koliki ste teret i brigu preuzeli posljednjih mjeseci u organizaciji ovoga dana. Nemam riječi kojima bih vam mogao dovoljno zahvaliti na svemu što se učinili i činite za mene. Hvala i sestri Marini i bratu Mateju što su u svemu ovome uvijek bili uz nas i uz mene, te na svakom vašem doprinosu ovome danu. Zahvaljujem baki Barici i didi Peri kao i svojoj drugoj baki Barici na molitvama i darovima. U ovoj misi molio sam i za pokojnoga djeda Milana, vjerujem da se i on danas raduje s Neba zajedno s nama. Zahvaljujem i svojoj rodbini, kumovima, obiteljskim prijateljima i poznanicima što su danas ovdje s nama i što dijele našu radost. Molite za mene da ustrajem na svome svećeničkom putu i služenju, a ja ću Bogu neprestano zahvaljivati za vas i na svima vama! Bog neka bude s vama i neka vas prati zagovor Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Dominika Savija i sv. Ivana Pavla II.“, zaključio je mladomisnik Bruno.

Na mladoj misi Brune Diklića pjevao je Mješoviti zbor sv. Cecilije i zbor mladih Benedikta pod ravnanjem s. Danijele Škoro iz župe Valpovo i na orguljama franjevačkog sjemeništarca Šimuna Benedikta-Kopričanca.

Mladomisničkom slavlju prethodila je trodnevna duhovna priprava od srijede 30. lipnja do petka 2. srpnja. Prvoga dana večernje misno slavlje predvodio je Zvonko Mrak, dekan Valpovačkog dekanata i župnik župe Valpovo, druge večeri misu je predvodio vlč. Tadija Crnjak, domaći sin i župnik u Semeljcima, a pjevao Mješoviti katedralni zbor iz Đakova pod ravnanjem mo. Ivana Andrića, čije je vlč. Bruno bio nekoliko godina član. Posljednjeg dana trodnevnice u petak 2. srpnja misno slavlje predvodio je vlč. Anto Pavlović, bivši župnik na Koloniji, a pjevao domaći župni zbor pod ravnanjem s. Pavke Dujmović. Na kraju mise vlč. Pavlović blagoslovio je mladomisnikovo liturgijsko ruho i posuđe: misnicu – dar obitelji mladomisnika, albu – dar 29 učitelja i nastavnika iz Osnovne škole Đuro Pilar koju sam pohađao, i kalež – dar propovjednika preč. Josipa Filipovića. Propovjednici su u trodnevnici naglasili kako je mladomisnik u svoj poziv uključio mnogo svojih darova i sposobnosti te je nadasve dobrohotan, iskren, dosljedan, komunikativan, optimističan, organiziran, uvijek oslonjen na Gospodina. Posebno su istaknuli mladomisnikov doprinos u liturgijskom pjevanju.

Župa Sv. Dominika Savija u Slavonskobrodskom dekanatu, jedina u Hrvatskoj posvećena tome mladome svecu, zaštitniku ministranata, prepoznatljiva je po duhovnim zvanjima te je mladomisnik Bruno deseti u nizu svećenik u toj župi, a treći mladomisnik za vrijeme župnika Matanovića, koji je za svojih 37 godina svećeništva pripremio osam mladih misa od kojih je prva bila sadašnjeg nadbiskup Đure Hranića.

Vlč. Bruno Diklić rođen je 15. siječnja 1997. u Slavonskom Brodu. Odrastao je u Župi sv. Dominika Savija na Koloniji uz oca Nikolu, majku Mirelu, mlađeg brata Mateja i sestru Marinu. Uz časnu Niviu u župi je počeo svirati harmonij, a poslije i ministrirati te se župljani nisu iznenadio što je odabrao duhovni poziv, koji je kroz formaciju sazrijevao te ga danas smatra kao izazov i odgovornost. Nakon osnovne škole 2011. upisuje Međubiskupijsko sjemenište na Šalati i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti u Zagrebu. Kao sjemeništarac i maturant Nadbiskupijske klasične gimnazije Bruno je 2015. osvojio prvu nagradu na literarnom natječaju Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Napisao je potresan esej o Srebrenici ‘Miris sunca koji plače’.

U rujnu 2015. primljen je u Bogoslovno sjemenište u Đakovu te započinje filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Na Srednjoj glazbenoj školi Josipa Runjanina u Vinkovcima završio je dvogodišnji ciklus pripremnog glazbenog obrazovanja (smjer glazbenik teoretičar). Diplomirao je prošle godine na KBF-u u Đakovu s temom „Psallite sapienter – Teološka razmatranja Josepha Ratzingera o glazbenoj umjetnosti u liturgiji“. Za đakona je zaređen 11. listopada 2020. u đakovačkoj katedrali. Đakonski praktikum imao je u Župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu. Za svećenika je u Đakovu na blagdan sv. Petra i Pavla u đakovačkoj prvostolnici zaređen za svećenika. Dekretom nadbiskupa Đure Hranića mladomisnik Diklić odlazi na poslijediplomski studij crkvene glazbe na Papinski institut za crkvenu glazbu u Rimu.