Uz novozaređene svećenike Nikolu Klemena, Stjepana Krešu, Antuna Nikolića, Bernarda Prelčeca i Florijana Zagorščaka, misnom slavlju koncelebrirali su i mladomisnik Subotičke biskupije Dušan Balažević te duhovnik đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa mons. Karlo Višaticki i domaći župnik u Levanjskoj Varoši Miro Tomas.

Nakon što je duhovnik Višaticki predstavio novozaređene svećenike samostanskoj zajednici karmelićanki, euharistijsko slavlje započeo je vlč. Nikolić, dok je vlč. Zagorščak uputio prigodnu homiliju gradeći je na primjeru vjere evanđeoskih osoba koje su pred Isusa donijele uzetoga. „Nisu li ti ljudi svojim postupkom pokazali svoju vjeru u Isusa Krista? Nisu li pokazali da Isus na njih može računati?“, zapitao je vlč. Zagorščak, osvrćući se na individualizam suvremenog mentaliteta koji neprestano propituje može li čovjek računati na Boga, može li Mu vjerovati i pouzdati se u njega dopuštajući sebi ovisnost o Bogu? No, daleko je važnije pitanje o čovjekovoj pouzdanosti te je propovjednik pozvao na preispitivanje naše osobne stalnosti u vjeri: „Može li Bog meni vjerovati? Jesam li dovoljno pouzdan da meni Bog povjeri neku ozbiljnu zadaću? Može li mi vjerovati i kada neće biti ugodno na njegovu putu, kada bude izgledalo kao da su se sve sile ovoga svijeta okrenule protiv mene, kada osjetim razočaranost? Hoću li mu okrenuti leđa? Može li mi Bog vjerovati i računati na mene i kada je lako i kada je teško?“

Pozivajući karmelićanke da na nosiljkama svojih molitava, na koje računaju i ovogodišnji mladomisnici, donose svećenike pred Isusa, vlč. Zagorščak je zaključio homiliju molitvom za dar postojanog srca Isusovim učenicima; srca koje neće malaksati ni pobjeći pred preprekama, već srca vjernog koje se nada da će Bog i dalje činiti svoja velika djela. Na kraju misnog slavlja novozaređeni svećenici podijelili su svoj mladomisnički blagoslov te u samostanskoj govornici susreli sestre zajednice Karmela sv. Josipa kao znak srdačne povezanosti i zahvale za molitvu.