S njima i okupljenim vjernicima slavio je euharistiju i zahvalio dragom Bogu i sestrama na daru svećeništva i na svom karmelskom pozivu. Misna čitanja pročitali su: br. Ivan Pavao, OCD, te s. Mirjam od Isusa, OCD, a molitvu vjernika Ana Purković, dok je Luka Balaško ministrirao. Nadahnjujući se na nedjeljnim misnim čitanjima, mladomisnik je govorio o poslanju učenika, o naviještanju Evanđelja, o poniznosti onih koji su poslani i o svjedočenju za Krista životom. Tako je između ostalog rekao: „Ovdje je glavna poruka da na našem putu i na našem poslanju, tamo gdje nas Gospodin šalje, On treba biti jedini oslonac i da je jedino što je potrebno u ovome svijetu jest ispuniti njegovu svetu volju. Tražiti najprije Njegovo Kraljevstvo, onda će nam sve ostalo biti nadodano.

Često puta vi laici stavljate sebe u drugi plan, kao da su samo svećenici oni koji trebaju naviještati evanđelje, propovijedati drugima, a laici su, eto, njihova moralna potpora i nije to toliko njima dano. A ne! Isus, kada šalje dvanaestoricu, šalje sve nas. Naravno da ćemo mi, svećenici, na jedan drugačiji način moći doprijeti do ljudi nego vi, laici, koji radite na svome radnome mjestu i imate svoje obitelji. Ali, Isus ne šalje samo nas s ove strane oltara, nego šalje i vas naviještati evanđelje, živjeti po evanđelju i donositi Isusa drugima. Ne možemo se zatvoriti u svoju ugodnost i lagodnost ili bojeći se da se ne zamjerimo, misliti da je bolje nikome ništa ne govoriti… Tu je zapravo važno da evanđelje propovijedamo i da donosimo Isusa drugima više svojim djelima nego svojim riječima i da svjedočimo koliko je Bog u naše srce ulio radosti, ljubavi i milosti, da svjedočimo koliko je zapravo Bog u našem životu učinio puno toga i koliko smo Mu neizmjerno zahvalni. I to je zapravo naše propovijedanje evanđelja.“

U nastavku propovijedi o. Marko govorio je o proroku Amosu koji je išao propovijedati kralju Jeroboamu i njegovu kraljevstvu o onome što Bog traži od njih. Amos je bio neshvaćen u svoje vrijeme jer je tražio od kralja Jeroboama da živi po Božju i da se ostavi razvratnog života. Sličnu sudbinu prošli su mnogi proroci, jednako i proroci našega vremena. Koliko imamo Duha Božjega u sebi, toliko možemo prihvatiti kritiku od drugih, biti ponizni i mijenjati svoj život u svjetlu evanđelja, te živjeti autentičnim kršćanskim životom. Tu nam je lijepi primjer sv. Mala Terezija, koja je koristila svaku priliku da se ne opravdava, već da ubire plodove poniznosti i ljubavi. Na jednome mjestu je rekla: „Osjećam kao da spasenje tisuća duša ovisi o meni.“ Neka nam to bude poticaj da budemo ponizni, maleni i da iz svih onih teških situacija, križeva, opaski od strane drugih, znamo prihvaćati to i prinositi Gospodinu jer je žrtva zbilja velika stvar, misli su o. Marka.

Na kraju misnoga slavlja zahvalio je sestrama i vjernicima na molitvenoj pratnji i preporučio se i dalje. Udijelio je okupljenima svečani mladomisnički blagoslov, a sestre su radosna srca otpjevale himan Kraljici Karmela: „Karmela Cvijete, lozo procvjetala“, čiju je glazbu napisala s. M. Bonita Kovačić, OCD, koja je i predvodila pjevanje na misi. Druženje u govornici nije izostalo, kao niti izmjena dragocjenih iskustava na duhovnom putu, a susret mladomisnika i sestara završio je pjesmom Majci Božjoj: „Salve Regina.“