U propovijedi don Zlatko Brauchler posebno je naglasio kako slaveći tu veliku svetkovinu, kojom završava liturgijska godina, sebi želimo posvijestiti kako već po činu stvaranja posvema pripadamo Kristu i da smo njegovi. Osobito je istaknuo kako nam se Isus kao Kralj prikladno predstavlja u liku Dobroga pastira koji „traži svoje izgubljene ovce, u ovčinjak vraća izgubljenu, povija ranjenu i liječi bolesnu”.

Nadahnjujući se nad riječima evanđelja, mladomisnik je naglasio kako će naš život biti prosuđivan po djelima milosrđa koja smo bili pozvani činiti prema svojim bližnjima i u njima prepoznati Krista. Objasnio je da nas Isus sve poziva na vršenje tjelesnih djela milosrđa: „davanje hrane i pića, ugošćavanje stranaca, odijevanje siromaha, posjećivanje bolesnika i zatvorenika“ te nastavio da smo uz ova tjelesna pozvani vršiti i ona duhovna djela milosrđa, pri čemu je i kao naročito lijep primjer te povezanosti tjelesnih i duhovnih djela milosrđa istaknuo život sv. Majke Terezije.

Svetica je naime poglavito živjela tu povezanost te je prema zaključku mladomisnika „svakako željela osloboditi siromahe njihove bijede, ali je povrh svega ipak brinula za njihovu vječne sudbinu. Htjela je dovesti Isusa siromasima, što bi ostvarivala pozivajući ih na molitvu krunice. Na taj način ta dva oblika dobročinstva, materijalni i duhovni, dakle uvijek moraju ići zajedno“.

U činjenju dobrih djela važna je i nakana s kojom to činimo. Svako dobro djelo mora biti čin naše nesebične ljubavi jer nas je tako ljubio Isus. „Kršćanska ljubav je ono što nas tjera da prepoznamo Isusa u bližnjemu, da ga ljubimo i služimo mu“.

Na kraju homilije don Brauchler vjernike je potaknuo na ustrajnost u molitvi i u umnažanju dobra prema bližnjima kako bi nas „Krist, kada dođe u slavi, zatekao spremne te nas primio u svoje kraljevstvo s riječima: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega!’“

Na kraju euharistijskog slavlja don Zlatko Brauchler vjernicima je podijelio mladomisnički blagoslov. Pjevanje je predvodio zbor „Corpus Domini”.