Molitva pri svetom Josipu za učitelje i bolesne

Pjevali su članovi župnog dječjeg zbora „Ivanovi anđeli“ iz Lučkog pod ravnanjem prof. Eve Kirchmayer Bilić, a uz violinsku pratnju obitelji Wonnemann. Koncelebrirao je mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta.

Pored brojnih vjernika koji su prinosili svoje nakane na misno slavlju sudjelovali su i djelatnici Hrvatskih cesta moleći za zdravlje jednog svog djelatnika koji se ovih dana mora podvrći teškoj operaciji. Uz njih su molili i članovi obitelji bolesnika.

„Ušli smo u listopad, mjesec krunice i posvećen svetim Božjim anđelima, srijedom molimo svetog Josipa za zagovor i pomoć kod Boga. Danas se spominjemo i svete Faustine Kowalske, redovnice koja je povezana s pobožnošću Božjem milosrđu. Danas molimo i za učitelje i prosvjetne djelatnike, molimo da im u ne lakoj službi Gospodin dadne mudrost i snage da djeci u našim školama podare one vrijednosti koje Bog od nas traži“, kazao je na početku misnog slavlja vlč. Škrlin Hren.

U propovijedi je istaknuo kako puno puta možemo čuti da nam ješko moliti. Zanimljivo je primijetiti da nam je teže moliti kad nam je sve dobro i lijepo, a nerijetko se misli da je potrebno moliti kada je čovjek zabrinut, kad naiđu teškoće ili kad je u nekoj potrebi. Zapravo kao vjernici trebamo drugačije razmišljati. Molitva je čin zahvale. Bog jako dobro znade što je nama potrebno, stoga je mnogo korisnija zahvalna i molitva za druge. Zdravlje su mnogi imali i nisu molili. Stoga neka nam molitva bude dio svakodnevnice, kao ugodan dijalog između Stvoritelja i stvorenja, molitva kao razmišljanje, molitva kao Josipova šutnja. Molitva jest razgovor s Bogom, ona je uzdizanje naše duše. Ona je najmanje traženje, a najviše iskazivanje ljubavi i zahvale. Molitva nije sebična već je uvijek za druge, stoga najviše molimo za sebe kad molimo i mislimo na druge, jer Bog nije neki servis ili neko instant rješenje, ne uskače u hitnu intervenciju kada je nama teško i kada ga se mi možda prisjetimo. Bog želi biti trajno prisutan s nama iz dana u dan u molitvi povezan, iz nedjelje u nedjelju u misi. Nemam vremena za molitvu zapravo je ružna i tužna rečenica. To znači da nemam vremena ni za druge ni za sebe. Jer molitva nije samo izgovaranje riječi, ona je način života. Kako nam je sveti Josip lijep primjer u tome, kazao je propovjednik te zaključio kako molitva ne oduzima već daruje vrijeme, ona osmišljava život. Stoga molimo danas da nam Gospodin po zagovoru svetog Josipa podari ono što je korisno i da mi to prihvatimo za naše zemaljsko i vječno dobro, potaknuo je vlč. Škrlin Hren.

Nas kraju misnog slavlja mons. Sente zahvalio je župniku i mnogim župljanima Lučkoga što su prošle godine prikupili i darovali novčani prilog kao pomoć za podmirivanje troškova postavljanja mozaika, odnosno uređenja glavnog oltara i prezbiterija Josipova svetišta prošle godine.