Molitva za mir i čin posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu u osječkoj konkatedrali

Time su se odazvali pozivu pape Franje te molili za mir u zajedništvu s njim, mjesnim nadbiskupom Hranićem te biskupima cijeloga svijeta, kao i sa svećenicima te redovnicima, redovnicama i sveukupnim Božjim narodom.

Uz biskupa je koncelebrirao mons. Adam Bernatović, župnik, a posluživao je đakon Nikola Klemen.

Istaknuvši da se taj čin vrši istovremeno u vatikanskoj bazilici gdje ga predvodi Sveti Otac, biskup Ćurić pozvao je vjernike da usmjere svoju pažnju prema Presvetoj Bogorodici, započevši molitvu posvete.

Biskup je u homiliji protumačio kako liturgijska čitanja potiču na bolje razumijevanje Božjeg spasenjskog plana ljudi. „Poslije prvoga ljudskog grijeha, poslije tog prvog nesretnog pokušaja da čovjek bude i živi bez Boga, Bog je u stalnoj potrazi za čovjekom. ‘Adame, gdje si?’, pita Bog čovjeka“, napomenuo je biskup spomenuvši taj Božji navještaj spasenja po riječima proroka iz 1. čitanja: „Evo vam znaka..! Djevica će začeti i roditi Sina”. Govoreći o tom otajstvu očitovanu u Isusu, naglasio je kako je ono započelo u „spasonosnom dijalogu Boga i čovjeka, u događaju navještenja i Marijina prihvaćanja: Neka mi bude po tvojoj riječi!“

U Marijinu pristanku i prihvaćanju Božje volje pokazuje se i ona temeljna istina da sam Isus svoje poslanje očitovao kao vršenje Očeve volje. O tom govori drugo misno čitanje: „Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; … rekoh: ‘Evo dolazim!’… ‘vršiti, Bože, volju tvoju’”. Uklapajući Mariju u smišljeni plan spasenja biskup Ćurić je podsjetio: „I onda, kako nam to starozavjetne knjige prikazuju, kad je sve cvalo u pravednosti, blagostanju i pobožnosti, ali i onda kad se preko izraelskoga naroda prelamala oštrica zla, nevjere, otpada i grijeha, i pojedinačnih i zajedničkih, … kad se moglo lako zaključiti da je zlo nadmoćno prevladalo; da ih je Bog napustio … On je, u neprolaznoj snazi svoje promisli, sve vodio prema događaju kad je preuzeo našu narav i postao čovjekom. On, jedini, pravi i vječni Bog u Djevici Mariji postaje bliski Bog, zapravo – jedan od nas, da nas privuče Bogu i da na nas razlije snagu svoga spasenja“.

Povezujući to sa današnjom svetkovinom i našim vremenom strašnih ratnih razaranja, kod nas a sada u Ukrajini, ali i drugdje po svijetu, biskup Ćurić spomenuo jednog duhovnog pisca koji govori kako je ljudska povijest povijest ratovanja: „Oružane ratove smjenjuju oni naizgled manje okrutni, s naizgled manje žrtava… ratovi protiv temeljnih životnih istina i vrijednosti, protiv smisla, protiv ljudskog dostojanstva i dostojanstva obitelji. Posvuda su žrtve: živi a beživotni. Posvuda otužne radosti nadomještaju istinske.“ (S. Lice).

Govoreći o ostvarenju mira, biskup Ćurić je istaknuo: „Isus je donio svoj mir, svoje spasenje do kojeg nalazi put jedino Njegova ljubav, i naš odgovor – poput Marijina – da se djelima ljubavi odupremo sukobima, ratovima i svakom zlu. Da čeznemo za nadahnućem koje nije površno, koristoljubivo i nepravedno, već izvire iz biblijske ‘mudrosti odozgor’, a ona je ‘ponajprije čista, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova’“, zaključivši: „Tim nadahnućem obnavljamo svoja srca i danas molimo za snagu vjere, za dar ljubavi i za dar srca iskrene sućuti koja se pretače u korake solidarnosti, danas osobito prema narodu Ukrajine, srca koje ni u čem ne razara mržnja, jer dopušta da ga grije zajedništvo i blizina Kristova srca i snaga majčinske ljubavi Marijina Srca“.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čuture, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.

Biskup Ćurić je na kraju mise podsjetio na „fatimska nadahnuća“ današnjeg Čina posvete, spomen dosadašnjih posveta koje su učinili pape Pio XII. (1942.), sv. Pavo VI. i sv. Ivan Pavao II. te s vjernicima otpjevao trostruki fatimski zaziv: „Ave, ave, ave Maria!“.