, , gdje su kroz devetodnevnu pripravu za proslavu blagdana Padra Pija, hodočastili brojni vjernici Neretvanskih Župa. Uz župnika don Damira Bistrića suslavili su preč. don Stipe Jerković, don Mladen Margeta, don Ivan Kovačević, don Mario Mihanović i vlč. Siniša Paušić.

Ni kiša, čini mi se, nije nas mogla zaustaviti da ne dođemo danas ovdje na proslavu spomendana Oca Pija, rekao je u uvodu homilije nadbiskup Barišić. Govoreći o svecu, istaknuo je da je samo u Italiji napisano više od 200 njegovih životopisa, a na njegovom sprovodu, kao i na proglašenju  blaženim i svetim, sudjelovalo je nevjerojatno mnogo ljudi. Čudo je Božje ljubavi, bio je svetac molitve, mise i ispovjedaonice, osobito pobožan Blaženoj Djevici Mariji, dodao je.

„Na vratima njegove sobe bilo je napisano: ‚Svi moji razlozi nade jesu Marija, a za krunicu je rekao da je ona osnaženje nade, nadahnuće caritasa, naše ljubavi. Molitva mu je bila zrak i hrana. Kažu da je živio od mise do mise, pripremajući se za svetu misu, slaveći i zahvaljujući, zapravo, njegov život je bio i oltar i žrtva. U tu žrtvu unosio je sebe, jade, probleme i nevolje drugih, a slavlja njegovih svetih misa ljudi su toliko snažno doživljavali da su u ranim jutarnjim satima čekali pred vratima crkve da bi ušli u crkvu. Čitav svoj život darovao je Gospodinu da može biti njegovo sredstvo, ruka, srce, njegov glas u prihvaćanju i opraštanju grešnicima a ispovijedao je 10 do 16 sati dnevno. U posljednjoj godini života, 1967. godine ispovjedio je 25 tisuća ljudi, dnevno više od 70, a uz sve to, trebalo se pripremiti, naći vremena za sebe, previti svoje rane, jer je 1918. dobio stigme. U susretu s ljudima u svetoj ispovijedi, pisanju pisama, davao je svjetlo u tami, mnoge je ‚oživio‘ da mogu nastaviti prihvaćati svoj život, oprostiti, živjeti kao ljudi i vjernici“, naglasio je nadbiskup Barišić.

Potrebno je dublje ući u molitvu, da to bude razgovor s Gospodinom, a sveta misa, ne obveza nedjeljna, nego radosni susret s Gospodinom; ispovijed – ne nešto na što sam prisiljen, nego radost koju mi želi Gospodin dati u srcu, pojasnio je.

Tri oznake sv. Pija su molitva, misa, ispovijed. Pogledajmo sebe u tim relacijama – što je s našom molitvom, osobnom i obiteljskom, koliko dnevno molimo i što nam molitva znači – pozvao je propovjednik. Molitva je doista disanje i hrana, Otac Pio posebno krunicu je preporučivao.

„Prije se molila krunica po obiteljima, čulo se kako susjedi mole, nažalost, danas se ne čuju ni susjedi ni molitva!“ Padre Pio, njegova duhovna prisutnost, danas želi reći:  brate i sestro  vrati se molitvi, ne možeš biti bez molitve, molitva je snaga, svjetlo, ona te drži da možeš ići naprijed pod križem svojih poteškoća, da možeš imati nadu u uskrsnuće. Zaboravili smo molitvu a naučili beštime, zamislite što smo – slika Božja, sinovi i kćeri Božji, Ljubav koja se darovala, umjesto da joj zahvalimo, da je slavimo, razgovaramo  kao sinovi, kćeri, mi je ignoriramo, vrijeđamo, beštimamo!“, upozorio je.

„Život Padra Pija  bio je priprema od mise do mise. Mi vjernici, nedjeljom, pozvani smo doći na svetu misu. Što nam znači misa u životu i koliko je cijenimo, je li ona dionik naše nedjelje ili od zgode do zgode, koliko držimo do svete mise do Gospodina, do ove Ljubavi, koja je dala svoj život  za mene, koja me spasila i koja me želi učiniti svojim znakom, prisutnošću ovdje  u obnovi ovoga svijeta? Ne možemo bez nedjelje, već su to govorili prvi kršćani kad su ih uhvatili i  mučili, prijetili…Ne možemo bez nedjelje, ne možemo živjeti bez nedjelje, a mi?“, zapitao je nadbiskup.

„Otac Pio želi nam reći – otkrij bogatstvo nedjeljne mise za svoj osobni život, za svoju obitelj, za svoju župnu zajednicu. Gospodin te tu susreće, prihvaća, svoje križeve uklapaš u njegov križ i on ih preobražava, daje ti snagu  da i ti možeš preobrazit svoje križeve u nadi uskrsnuća. Ne možemo bez Božjega milosrđa, ako ignoriramo Gospodina, vrijeđamo ga i na svoj način živimo svoj život, postajemo pogani koji žive bez Boga, na svoj način vrijeđaju Boga, a vjerujte – nema puta koji je život, bez Boga. Put, istina i život, darovan nam je u Isusu Kristu.“

Zato, braćo i sestre, današnje slavlje uključuje nas, propituje, i želi doista da svatko od nas bude njegovom snagom, zagovorom, primjerom preobražen, i da bude doista sin, kći Oca nebeskoga, da ova Ljubav, učini i nas svojim čudom, čudom u braku, svojoj sredini, jer danas je sve proračunato, a vidimo da život ne pokriva ta logika proračunatosti i koristi, nego je potrebna solidarnost, oproštenje, pomirenje, bez ovoga nema budućnosti, zaključio je homiliju nadbiskup Barišić.

Zahvalivši svima koji su pridonijeli ovom slavlju, vlč. Bistrić na kraju misnog slavlja kazao je da je neizmjerno, kao župnik radostan, jer je tijekom deset dana duhovne priprave i proslave spomendana, podijeljeno šest tisuća posvećenih čestica.