Svečano misno slavlje predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s podravskim arhiđakonom Mirkom Horvatićem, sa svećenicima Đurđevačkog dekanata na čelu s dekanom Mladenom Gorupićem te župnikom Ivicom Gladoićem.

Kako je župnik Gladoić rekao na samom početku, ovo je misno slavlje kojim se Bogu želi zahvaliti na ovom velikom jubileju. Biskupu Radošu je uputio srdačne riječi pozdrava, zahvale i dobrodošlice.

Mons. Radoš je zahvalio te podsjetio na simboliku ulaska svećenika s asistencijom u procesiji u crkvu. Slika je to Crkve koja hodi kroz stoljeća i ide prema svome cilju, Kraljevstvu nebeskom. Stoga se u ovom slavlju prisjetilo mnogih koji su prošli kroz ovo mjesto i Župu te, vjerujemo, u procesiji, došli i do Gospodina: svećenika koji su ondje bili na službi, svih onih koji su podržavali hod Župe, svakoga tko je u ovoj župi kršten. Molilo se i za one koji su ondje na putu sad, u ovome vremenu, kako bi postojano hodili prema Gospodinu.

Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

U svojoj homiliji mons. Radoš je najprije podsjetio kako svoje rođendane slave živi sa željom da zahvale Bogu koji je izvor života, koji je pratitelj te mole Gospodina snagu za ići naprijed. Ima smisla da Župa slavi rođendan jer je ona živi organizam, živa zajednica koja ima srce koje kuca te zajednici daje život. To srce je živi Bog koji je prisutan u Crkvi po kruhu koji se lomi, a Njegova Krv koja teče, želi doteći do svakoga i uključiti ga u taj božanski krvotok kako bi živjeli, mogli ići naprijed, rasti i sazrijevati.

„Živi organizam ima i suputnike koji tiho podržavaju život i daju smjer. Ovoj župnoj zajednici, ovoj obitelji, dan je sv. Franjo Ksaverski kao onaj koji će pratiti, štititi, zagovorom ukazivati Gospodinu na potrebe zajednice i tako oplemenjivati sve ono što je dobro, a čupati ono što je loše“, poručio je biskup Radoš.

Tumačeći izvještaj iz Lukina evanđelja biskup Radoš objasnio je kako su Isusovi suvremenici željeli čuti i slušati Isusa jer Njegove riječi nisu doticale samo njihove uši, nego dušu i čitav njihov život. Isus je na jezeru propovijedao s Petrove lađe. Lađa je, zapravo, slika Crkve, a nju je Gospodin povjerio Petru. Isus ga je postavio da bude kormilar te Lađe kojom će ljude, koji su Isusovi, prevoziti na drugu obalu.

Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

No, Isus ne propovijeda samo mnoštvu, već svoju riječ upućuje i Petru osobno. Traži od Petra da pođe u ribolov i baci mreže kada nitko ne lovi. Petar je stavljen pred izbor: riskirati podsmjeh i porugu kolega ili povjerovati Isusu. Odlučuje vjerovati Isusu, iz ljubavi prema Njemu i na Njegovu riječ baca mreže. Znamo ishod. Bilo je toliko riba da je morao pozvati i druge lađe da mu pomognu izvući ulov.

„Kada se lovi na Isusovu riječ, tada ne može svatko za sebe loviti. Uvijek je to djelo svih. Djelo Crkve. Ne možemo se odvojiti jedni od drugih. Onaj koji se odvaja više nije dio zajednice. Ne može riječ Božja u njemu ni biti moćna“, objašnjava biskup Radoš.

Ovdje vidimo kako ljudska logika govori jedno dok Božja nešto sasvim drugo. I to je nešto s čime se i danas suočavamo jer Crkva ne ide logikom ovoga svijeta. Kako kaže biskup Radoš, Crkva nije neko logično društvo, već Božje tijelo, Njegov narod.

Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

„Ona nema riječ ljudsku i ne može se služiti samo ljudskom logikom da bi mogla imati uspjeh. Crkva može imati uspjeh samo ukoliko živi Bog djeluje. Ma kako bili naši pastoralni programi savršeni, ma kako savršeno govorio neki svećenik, župnik ili kapelan, ako čini to sam za sebe, ako nema Božjega djela, nema nikakvoga uspjeha, niti ulova. Pa mreže nisu naše. Ne činimo to mi. Možemo samo Gospodinu dati svoje ruke da bacimo Njegove mreže. Samo Njegove mreže mogu zahvatiti i uhvatiti“, naglasio je u svojoj homiliji biskup Radoš.

Na posljetku je još pojasnio kako ove mreže možemo shvatiti kao riječ Božju koja ljude hvata i izvlači iz gliba grijeha i nevolja iz kojih se ne mogu izvući sami. Samo nam Bog može pomoći i, po Riječi svojoj koje progovara kroz svećenike te kroz znak križa u ispovjedaonici, Bog nas može spašavati.

Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

Potaknuo je biskup Radoš i na molitvu sv. Franji Ksaverskom koji je hrabro ostavio svoje mreže i sve što je bilo na obali, baš kao Petar. Ostavio je svoje sveučilište gdje je bio ugledan profesor, ostavio je i znanost te pošao u Indiju i Japan “bacati mreže“ Evanđelja. Znao je i bio svjestan kako Božja riječ spašava.

Na kraju euharistijskog slavlja biskup je okupljene potaknuo da mole za svoje svećenike u dekanatu, za njega koji je tek nedavno postao biskup kao i za cijelu Varaždinsku biskupiju.

„Molitva je ona koja nas drži. Vjerujem da smo po molitvama i pošli putem Božjim i da je molitva vjernikâ ona koja daje nama (svećenicima) snagu i pravi smjer u kojem Bog želi da svećenici predvode, prema Bogu, svoj narod“, zaključio je biskup Radoš.