Europska akademija znanosti i umjetnosti je međunarodna akademska organizacija osnovana 1990. godine u Salzburgu, gdje joj je i danas sjedište. Osnivači su nekadašnji bečki nadbiskup i stručnjak za religije kardinal Franz Koenig, poznati austrijski kirurg kardiolog Felix Unger te njemački politolog i filozof rektor više sveučilišta Nikolaus Lobkowicz. EAZU u svom članstvu ima 34 nobelovca i papu emeritusa Benedikta XVI. (prof. dr. Joseph Ratzinger), te oko 2000 vrhunskih znanstvenika i umjetnika a koji se bave pitanjima, s kojima se suočava suvremena Europa i svijet. Akademija djeluje kroz konferencije, akademske programe, nagrade koje dodjeljuje uglednim pojedincima ali i kroz stvaranje međunarodnih mreža znanstvenika i umjetnika posvećenih ideji europskog jedinstva. Jedna od takvih mreža je i Podunavska konferencija, koju Akademija organizira već 12 godina, u suradnji s akademijama znanosti i umjetnosti europskih zemalja. Njezin predsjednik je njemački filozof znanosti profesor dr. Klaus Mainzer.

Članstvo akademije je organizirano u sedam znanstvenih razreda i to: humanistika, medicina, umjetnost, prirodne znanosti, društvene znanosti, pravo i ekonomija, tehničke znanosti i znanosti o okolišu i svjetske religije. Akademija je neprofitna organizacija koja se financira sredstvima Europske unije, donacijama tvrtki i privatnim sponzorstvima, pritom ostajući ideološki i politički neovisna. Misija Akademije je potaknuti interdisciplinarnu suradnju između uglednih znanstvenika svih disciplina, vodećih umjetnika i praktičara upravljanja, a njihova je svrha analizirati važne društvene izazove i pomoći u rješavanju složenih problema i pitanja za dobrobit Europljana.

Novi članovi, među kojima je i prof. dr. Topić, službeno su primljeni u članstvo akademije na sjednici Senata i bez svečanog zasjedanja koje je otkazano zbog pandemije koronavirusa, a koje se obično održava u mjesecu ožujku. Svečani prijem novih članova, ukoliko situacija s pandemijom bude povoljnija, upriličit će se na 32. obljetnicu osnivanja Akademije u ožujku 2022. godine. Članstvo u Europskoj akademiji je priznanje i nagrada za znanstveni i društveni rad dr. Topića.

Prof. dr. Franjo Topić rođen je u Novom Travniku 13. ožujka 1953., hrvatski je teolog, profesor i društveni radnik. Gimnaziju je pohađao u Subotici, za svećenika zaređen je 1976. godine, na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji diplomirao je godinu kasnije 1977. godine. Na Sveučilištu Gregoriana u Rimu brani doktorsku disertaciju na talijanskom u prijevodu: Čovjek pred objavom Boga u misli Hansa Ursa Von Balthasara 1985. godine. Od 1985. predaje na VKT u Sarajevu: Ekumensku teologiju i Istočno bogoslovlje, Ekleziologiju, Povijest i nauk religija, Povijest i nauk islama, Vjerodostojnost kršćanske objave, Teološku epistemologiju. Od 1986. do 1996. je tajnik VKT i prefekt studija.

Objavio je na talijanskom doktorat: L`uomo davanti alla rivelazione di Dio nel pensiero di Hans Urs von Balthasar, Herder, Rim 1990. Također je objavio djela: Svjedok nade, Opstanak bosansko-hercegovačkih Hrvata, Čovjek pred objavom Boga u misli Hansa Ursa von Balthasara, Prilog teologiji ljudskog napretka, Vjera i kultura i drugo. Urednik je i suurednik više knjiga. Objavio je više znanstvenih i novinarskih članaka, održao brojna predavanja i tribine te sudjelovao na više simpozija i seminara u zemlji i inozemstvu od Sarajeva i Zagreba do Rima i New Yorka. Više mu je radova objavljeno i u inozemstvu. Govori talijanski, njemački, i engleski, a služi se latinskim i francuskim jezikom.

Obnovitelj je i predsjednik HKD Napredak od 1990-2019. kad se povukao s mjesta predsjednika. Predsjednik je Paneuropske unije BiH od 1995.-2010., a od 2009. je i član Predsjedništva Međunarodne Paneuropske unije i počasni predsjednik PEU BiH.

Bio je član ekumenskog vijeća BK Hrvatske i BiH, član Komisije BKJ za Međugorje, međunarodnog komiteta “Islam u Europi” pri Vijeću biskupskih konferencija Europe /CCEE/ i Konferencija protestantskih Europskih Crkava /KEK/ (od 1987. do 2007.). Bio je pročelnik dopisništva Glas Koncila za Vrhbosansku nadbiskupiju (1986-2004). Izabran je u Teološko-povijesnu komisiju za proslavu Velikog jubileja 2000 godina kršćanstva. Imenovan je 2010. u međunarodnu vatikansku komisiju za Međugorje.

Godine 1995. dodijeljena mu je međunarodna nagrada „Titus Brandsma“ od Međunarodne udruge katoličkog tiska /UCIP/. Dobitnik je povelja Srpskog građanskog vijeća, Matice hrvatske, Napretka u Beču, Tuzli, Sportskog društva Napredak. Bio je član Upravnog odbora Kliničkog centra u Sarajevu, Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa 2002.-2006., Odbora za obilježavanje Bleiburške tragedije 1995. član Glavnog odbora i tri pododbora za posjeta pape Ivana Pavla II. Sarajevu 1997. g. Bio je član Uredničkog vijeća Katoličkog tjednika i uredništva časopisa Vrhbosnensia, Znanstvenog vijeća Hrvatskog leksikografskog instituta. Bio je predsjednik odbora Vrhbosanske nadbiskupije za Veliki jubilej 2000., član Odbora za 25 godina mostarskog sveučilišta i član Odbora za proslavu 60 godina Sarajevskog sveučilišta i na koncu član Odbora za Papin spomenik u Sarajevu i Odbora za simpozij o 30 g obnove Napretka. Papa Benedikt XVI. imenovao je 2011. prof. Topića monsinjorom.

Preporuku i mišljenje o prof. Topiću dali su akademici i profesori Asim Kurjak, Velimir Srića, Milan Stanojević, Mehmed Akšamija i Miro Jakovljević.