Bog nije po svome Sinu izveo spasenje nekakvim mekušastim predstavama ljubavi, ni suvišnim zamamnim riječima. Moje i tvoje spasenje Sin Božji ostvaruje na križu. Tek probodeno Isusovo srce odaje potpunu sliku Božje ljubavi za čovjeka. Ljubav kojoj nedostaje žrtva, ljubav koja nije spremna podnijeti i žrtvu nije prava ljubav. Upravo je spremnost razdati se, žrtvovati se pravi test ljubavi – kazao je u homiliji biskup Tomislav Rogić.

Ukazao je da je žrtva test za istinsku ljubav. – U trenutcima nedaća života, kad nas zahvati trpljenje, muka, kad zapadnemo u nevolje i još ako nam se učini da posve nedužni moramo podnositi bol, uzrokovanu s bilo koje strane – možda čak od svojih najbližih – upravo tada naša je ljubav, naša vjera u Gospodina na iskušenju. Upravo tada se pokazuje koliko je naša ljubav jaka, koliko je naše srce privrženo Bogu i spremno ljubiti braću oko sebe. I nama je poput Krista proći životnom stazom nevolja i muka, kroz klicanje Cvjetnice, ali i mrkline Velikog petka, da bismo osjetili radost uskrsnog jutra, da bismo se probili do uskrsne svjetlosti koja nema zalaza. Kad se ove dane molimo: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome, molimo i za to da u nevoljama života ne posustanemo ljubiti, da nas nikakvo trpljenje i muka ne udalje od ljubavi Božje koja je u nama Kristovom zaslugom.

Biskup je poručio da je Euharistija srce Crkve, srce Božje ljubavi za čovjeka. U Euharistiji Bog je čovjeku poklonio svoje srce. Kristovo je srce za nas probodeno na križu i iz njega poteče krv i voda. Umro je za naše spasenje, dao se probosti. Ali tu nije bio kraj. Uskrišen od mrtvih na rastanku obećava svojim učenicima odlazeći ponovno k Ocu da će s nama ostati do svršetka svijeta. Ostaje s nama, posve blizak. Njegovo probodeno srce ne prestaje izlijevati milost na sve koji mu se obrate. Ostavio nam je trajni spomen svog probodenog srca u svetoj Euharistiji. Po tom sakramentu njegovo srce i dalje kuca za nas i s nama.

Isus želi za nas biti životna radost, snaga za životne borbe, zato ga možemo blagovati svakog dana u svetoj misi. Samo očima vjere možemo doista prihvatiti predragocjeni dar sakramenta euharistije koji je vrhunac, srce svih sakramenata jer nam Krist u njemu daje sama sebe. Čini od nas zajednicu braće ujedinjene srcem koje kuca za svih. Neugasivi Život koji u sebi nosi daje nam se za stolom Tijela i Krvi, za oltarom, Božjim žrtvenikom na kojem se Krist trajno prikazuje, trajno žrtvuje, trajno razdaje. Bog koji je u sebi ljubav sama, ljubav što je Sin svjedoči za Oca, i kako smo čuli u današnjem Evanđelju, moli od Oca za svoje vjerne, struji sakramentom euharistije, struji našim župnim zajednicama kad god iskreno slavimo euharistiju – kazao je mons. Rogić.

Kako će opstati obitelj koja nije ujedinjena, koja nije ljubavlju povezana, ili kako veli Pismo: u kojoj nije jedno srce i jedna duša? Zašto se događaju razdori, rasprave i rastave? Zato što ljudi nisu živjeli ujedinjeni ljubavlju jednog SRCA. Zato što se nisu dali ljubavlju toga probodenog srca promijeniti. Zbog toga se dogodilo podijeljeno srce. Podvojen život. Svi dobro znamo da se ne može sjediti na dva stolca – kaže narodna poslovica. Jednako tako ne da se jedno živjeti u Crkvi, oko oltara, a drugo na ulici, u obitelji, na poslu, u društvu. Ta nas razjedinjenost srca rastače, raspolovljuje. Samo ako smo svim srcem uz Krista koji se daruje u euharistiji oduprijet ćemo se dvoličnom svijetu. Nećemo dozvoliti da nas uništi njegova podijeljenost. I naše će obitelji biti jedno srce i jedna duša samo ako budu ujedinjene ljubavlju koja struji s ovoga mjesta, s oltara – poručio je biskup Rogić u homiliji.