Uz domaćeg župnika vlč. Josipa Batinića suslavilo je još 10 svećenika. „Svaku se crkvu može nazvati hramom za hramove. Ovo jest hram Božji, ali je predviđen da bude mjesto na koje će ulaziti hramovi Božji – živa Božja Crkva“, rekao je nadbiskup u prigodnoj homiliji.

Naglasio je da su sveci putokazi za vjeru. Jedan od njih je sv. Roko, oko čijega se primjera i svetosti stoljećima u tom kraju okupljaju vjernici. Pojasnio je da je jedina prava svrha štovanja svetaca posvećenje vjernika. „Molimo danas sv. Roka – hodočasnika da svojim zagovorom isprosi Božji blagoslov za svakoga od nas, da hodočasteći na euharistijska slavlja od nas i naših života pretvori čast Božju vidljivu na ovome svijetu. Molimo da uvijek imamo otvoreno oko i srce za braće i sestre u potrebi, napose one koji boluju od teških bolesti, da im podari milost strpljenja u patnjama, a znanstvenicima da nađu pravi lijek za njihove bolesti“, kazao je nadbiskup.

Aktualizirajući evanđeoski ulomak u kojemu Isus pokazuje svoju ljutnju što su neki ljudi Hram Božji onečistili svojim djelovanjem, naglasio je: „Danas kada posvećujemo ovu crkvu upamtimo da je Isus vrlo osjetljiv na čast svoga hrama, kako hrama crkve tako i našeg hrama – žive Crkve. Zamislimo koliko je Isus sveto ljut kada njegova stvorenja, oni koji se ponose njegovim imenom, eventualno unesu nemir u vlastite savjesti, živote, planove, u odnos prema drugim ljudima i na takav način dovedu u pitanje sebe kao hram. S druge pak strane, možemo samo zamisliti koliko je samo radostan kada njegovi učenici kao njegovi hramovi dolaze u ove vidljive hramove koji su pripremljeni na pravi način. Stoga želim svima nama da kao hramovi Božji ulazimo u crkve koje su vidljive zgrade – hramovi. Nauk je Isusov da je svatko od nas, prije negoli ijedan ovakav vidljivi hram, pozvan biti hram Božji.“

Povelju koja je zajedno s relikvijom bl. Marije od Preobraženja, francuske redovnice klarise, blaženom proglašene 16. rujna 2007., ugrađena u glavni oltar, pročitao je vlč. Josip Senjak. Slijedio je potom obred posvete oltara i četiriju križeva.

Vlč. Senjak u govoru se prisjetio 1992. godine kada su svi župljani prognani sa svojih ognjišta. Sjetio se i zahvalio prvotno poginulim braniteljima koji su svoje živote dali za obranu Domovine kao i svima koji su sudjelovali u gradnji crkve i obnovi cijeloga toga kraja. Zahvalio je svim svećenicima i redovnicama koji su u tom mjestu u teškim uvjetima djelovali. Posebnu je zahvalu uputio sadašnjem župniku Batiniću koji u kraju djeluje 14 godina i koji je, kako je ustvrdio, povratnicima ne samo duhovni pastir, nego im je u svemu uvijek na raspolaganju.

U znak zahvalnosti za njegovu zauzetost i ljubav župljani su mu darovali šargiju, instrument i simbol Bosanske Posavine. Svoju radost iskazao je na kraju župnik Batinić i zahvalio svima koji su im pomagali u obnovi Župe. Zahvalu je uputio i prisutnim predstavnicima društveno – političkih vlasti Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dodao je da je u tijeku izrada ploče zahvalnice na kojoj će pisati – „Ova crkva je napravljena na obećanjima bogatih i prilozima siromašnih. Puče Posavski ne boj se!“.

Spomen-ploču o posveti crkve, smještenu na ulazu u crkvu, poslije mise otkrio je „kum crkve“ Ivan Tolić. Poslije mise počast uz polaganje cvijeća i lampiona kod spomen-obilježja poginulim braniteljima odali su ministar obrane Republike Hrvatske Ivan Anušić, dopredsjednik Republike Srpske Davor Pranjić i akademik Dragan Primorac.

Pjevanje su predvodili požeško HKUD „Vijenac“ i zbor Župe sv. Nikole u Pleternici na čelu s voditeljem Mateom Barišićem.

Župa Krista Kralja osnovana je 1933. odvajanjem dijelova od župa u Foči, na Plehanu i u Derventi. Prva župna crkva sagrađena je 1937., ali oštećena u Drugom svjetskom ratu. Nakon rušenja 1970. godine, nova je crkva završena pred Domovinski rat, a ponovno srušena 1992. godine. Nakon rušenja uslijedio je pad Cera i progon Hrvata katolika kojih je tada u župi bilo 3 tisuće. Trenutno ih na prostoru Župe živi oko 50.