Župa i mjesto Mrkopalj proslavili su 2021. godine važan jubilej – 250 godina od osnutka župe i ovog goranskog mjesta (1771. – 2021.) Župa je tada pokrenula projekt izgradnje sakralnog postava.

U homiliji nadahnutoj događajem i u kontekstu aktualnog trenutka, nadbiskup se osvrnuo na vijesti iz ratom zahvaćene Ukrajine i napadima koji su se dogodili 2. svibnja u Odesi i u kojima je ubijeno dijete i srušena jedna pravoslavna crkva. „I ovo je mjesto na kojemu je bila srušena crkva, kao i kuće vaših predaka. Rat se ponavlja. I dalje se kuće i crkve ruše. Ubijaju se ljudi, ubijaju se djeca. Želim da naše misli pođu u Ukrajinu. Papa nas je pozvao da ovaj, Marijin mjesec, posvetimo molitvi za Ukrajinu i molitvi za mir“, rekao je nadbiskup podsjetivši da je ukrajinski grad Mariupolj naziv dobio po Blaženoj Djevici Mariji.

Na mjestu blagoslovljenog sakralnog postava nalazi se kip Gospe Lurdske koji je čudesno ostao pošteđen u ratu i razaranju te je nadbiskup Uzinić izrazio radost što su ga župljani sa župnikom vratili na to mjesto kako bi mogao pričati priču i „pozivati nas zagledati se u Mariju i tražiti nadahnuće“. Marijin kip poziva i na molitvu za mir, a osobito da nam pomogne spašavati ljude. „Ovdje razmišljamo o razorenju jedne crkve, no ne smijemo zaboraviti da je svaki čovjek crkva. Svatko je hram Božji i ubijanje jednog čovjeka jest razaranje jednog Božjeg hrama. Molimo za sve Božje hramove i za sve one koji ne prepoznaju u drugome Božji hram, brata i sestru, i započinju ratove. A rat uvijek razara. Razara crkve, domove, ali i one koji ih pokreću jer oni sami prestaju biti hram Božji – mjesto u kojemu živi i želi živjeti Bog. Molimo za mir i pokušajmo biti graditelji boljeg svijeta u kojemu mržnji i nemiru nema mjesta. U kojemu ima mjesta samo za ljubav“, rekao je mons. Uzinić.

Da bismo mogli biti graditelji takvog mjesta pomažu nam crkve, hramovi u kojima se okupljamo, rekao je nadbiskup. Na tom tragu, a o čemu svjedoči pročitani evanđeoski ulomak (Iv 14, 6-14), sve su crkve dvorane Posljednje večere. Ta ‘dvorana’ koja je izgorjela i u kojoj su se vaši preci okupljali je ista ona dvorana u kojoj se dogodio dijalog između Filipa i Isusa i u kojemu Isus uči Filipa da tko vidi njega, vidi nebeskog Oca. Nadbiskup je pojasnio da crkve služe za upoznavanje Isusa. One nam pružaju mogućnost vidjeti ga, a time i Oca. U tom zajedništvu vjernika i mi se možemo oblikovati kao oni u kojima je moguće otkriti Krista, kao oni kojima je moguće čuti što nam Isus govori i tako uskladiti svoj život. Crkve za to služe. One su mjesta na kojima želimo susresti Krista i preko njega Boga, odnosno biti s Bogom. Zato se crkve naziva domom Božjim, kazao je mons. Uzinić.

Upozorio je da i danas, kao u vrijeme kada je jedna ideologija srušila mrkopaljsku crkvu, postoje različite ideologije koje uz obiteljske domove, a koje su također ‘crkve’, žele rušiti i srušiti crkve koje su naš zajednički dom. To nas povezuje s pozivom da su obitelji pozvane biti ‘crkve’ i Crkva da bude obitelj.

Sveti Filip, vaš nebeski zaštitnik, nije samo onaj koji je molio Isusa: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!“, nego je bio i onaj koji je iz života s Isusom i vidio Oca u Isusu. Upoznao je Boga i dobio poslanje da bude onaj koji će drugima pokazivati ono što je on vidio. Nadbiskup je podsjetio na evanđeoske ulomke koji svjedoče o Filipovom trudu da ono što je vidio prenese i drugima. To drugima, nije značilo samo kršćanima, nego i poganskim narodima. To Filipovo pokazivanje Isusa drugima ide tako daleko da se i on potpuno suobličio s Isusom, odnosno drugi gledajući njega ne bi više vidjeli učenika, nego Isusa, a time i Oca.

Nadbiskup je u nastavku kazao da je križ kojega je nosio sveti Filip sličan Isusovom križu. I nama je potreban križ u kojemu ćemo prepoznati znak svoga spasenja – Isusov križ – kako bismo živjeli na način kako je živio sv. Filip. To znači, vidjeti Isusa, slušati ga i tako vidjeti Boga te o tome govoriti drugima – pokazivati Isusa, pokazivati Boga riječima, ali više vlastitim životom. Samo tako će oni koji budu gledali nas, s vremenom prestati prepoznavati nas, i početi nas gledati kao one koji jesmo – kršćani. A ako smo kršćani, u nama treba biti prepoznatljiv Bog, ali i mi bismo u drugima trebali prepoznati Boga. Kada se to dogodi, neće se događati razaranje domova, crkava i ubijanja ljudi koji jesu Božji hram i naša braća i sestre, poručio je mons. Uzinić.

Ovaj sakralni postav nalazi se na mjestu na kojemu je u zračnom napadu 6. travnja 1944. godine srušena crkva Sv. Filipa. O povijesnim okolnostima u kojima je stradalo ovo goransko mjesto okupljene je upoznao župnik vlč. Ante Zovko. Nakon što su u zračnom bombardiranju 6. travnja 1944., uz brojne kuće u mjestu teško stradali i gotovo svi crkveni objekti: župna crkva Sv. Filipa apostola, zavjetna crkva BDM Žalosne i župna kuća, tadašnja jugoslavensko-komunistička vlasti nije pomogla u obnovi stradalih crkvenih objekata, nego su ostatke srušili do temelja s ciljem gušenja vjere Mrkopaljaca, rekao je vlč. Zovko. Crkva se mogla obnoviti, ali tadašnja vlast to nije dopuštala, nego su je 18. kolovoza 1955. dali srušiti. Njen kamen upotrijebljen je za izgradnju šumarijske zgrade u Mrkoplju, a preostali dio kamena razvezen je u temelje ceste (puta) prema naselju Tuk. Ostatke zidova dali su prekriti zemljom. Tako je to stajalo 66 godina, sve to 5. lipnja 2021. Župnik je zahvalio brojnim dobrotvorima bez kojih ovaj projekt ne bi bio realiziran. Arhitektonsko rješenje postava izradila je arhitektica Marija Banić mag.ing.arch.