„Po smrti ogoljeni smo od svega zemaljskoga, ali duša zaodjenuta haljinom krsne milosti ulazi pred lice Boga pravednog i milosrdnog, da duše bez ljage zablistaju u sjaju svjetla Božje blizine“, rekao je mons. Zgrablić, podsjetivši na blizinu ozračja svetkovine Svih svetih, kada se razmišlja o konačnom odredištu hodočasničke Crkve.

„Euharistijsku službu na Dušni dan prinosimo Isusovoj žrtvi za sve koji su obilježeni znakom vjere prešli s ovoga svijeta u vječnost. To činimo u ozračju u kojem ispovijedamo kako se život vjernika po smrti ne oduzima, nego mijenja, a pošto se razruši ovaj zemaljski dom, stječe vječno prebivalište na nebesima“, rekao je predslavitelj. Naglasio je da Crkva u svom bogoslužju svima koji su preminuli u znaku vjere posvećuje posebnu pažnju i daje im važno mjesto.

„Spominjući se naših dragih pokojnika, mislimo osobito na sve sakramente kojih su oni bili dionici i po kojima su uključeni u zajedništvo svetih. Na kraju našeg života smrt oduzima sve što je zemaljsko, ali ne ono što smo primili po milosti koju sadrži svaki sakrament i po kojoj smo neotuđivo pridruženi uskrslom otajstvu našeg Spasitelja Isusa. Po sakramentu krštenja svukli smo starog a obukli novog čovjeka, uskrslog Krista“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je uzvišenost molitve za pokojnike koja pretpostavlja vjeru u uskrsnuće i život vječni, što nam na osobiti način objavljuje Stari i Novi zavjet.

Kako i sâm kaže u Svetom pismu, Isus poklanja ljudima vječni život. „Slušajući Božju riječ, upoznajući Oca i onoga koga je on poslao, otkrivamo dar vječnog života. Upoznajući Isusa, upoznajemo i Oca. A upoznajući Oca, ulazimo u zajedništvo sa Životvorcem, izvorom života, svjetlom od svjetla“, kazao je. Potaknuo je na molitvu Gospodinu da u punini postignemo taj cilj, povjeravajući se zagovoru Marije na nebo uznesene.

Na kraju mise, mons. Zgrablić i koncelebranti u pokrajnjoj lađi zadarske katedrale pomolili su se nad grobnicom zadarskih biskupa gdje su pokopani Mate Garković, Marijan Oblak i Ivan Prenđa.

„Bogu zahvaljujemo za pokojne biskupe i svećenike Zadarske nadbiskupije koji su svoj život stavili u službu poznavanja Isusa Krista i njegovog veličanstvenog djela spasenja. Oni pripadaju onima koje je Isus na osobit način izabrao u svijetu i povjerio im objavu Božjeg imena ljudima. Oni su Božju riječ čuli, poslušali i čuvali.

Svaki od njih bio je pozvan da u Crkvi čuje, kao svoje, riječi svetog Pavla, „Za mene je živjeti Krist“. Taj poziv, započet još u krštenju, osnažen po milosti svete potvrde i svetog reda, neprestano se hrani i snaži u slavlju euharistije i sakramentu pomirenja. Kroz te svete čine produbljivalo se u njima biti u Kristu, tako da im smrt nije bio gubitak, već dobitak. Onaj konačni i najveći dobitak – Krist i s njim punina života“, rekao je mons. Zgrablić.