Restauracija je trajala osam mjeseci, a izveo ju je tim stručnjaka predvođen Jasminkom Jakom Grgurević, dipl. konzervatoricom-restauratoricom. U timu su također bili Slavica Lompar, likovna tehničarka i Dragutin Radimir, slikar-konzervator, a sudjelovali su i vanjski stručni suradnici. Anđeli su vraćeni na izvorno mjesto na Prvu nedjelju došašća, 27. studenoga kada župa slavi rođendan bl. Gracije, a njihova svečana prezentacija upriličena je gotovo devet mjeseci nakon početka radova.

Večer je počela glazbenom meditacijom – adventskom pjesmom „Zlatnih krila“ koju su izvele Bruna Matijević na flauti i Anđela Homen na orguljama, a zatim je okupljenima izrazila dobrodošlicu Sandra Pasković, voditeljica programa.

Don Robert Tonsati, mjesni župnik, izrazio je veliku radost zbog uspješne restauracije vrijednih umjetničkih djela koja su nastala po svoj prilici u XVIII. st. te su sama po sebi izuzetno rijetki primjerci barokne skulpture na području Boke kotorske, u kojoj se zbog vlage i mikroklimatskih uvjeta u crkvama, drveni kipovi teško mogu očuvati kroz više stoljeća. Kako je istaknuo, ova obnova bila je nužna iz dva razloga: zbog njihove materijalne i umjetničke vrijednosti, i zbog mjesta na kojem se nalaze: oltara s blaženikovim relikvijama. U tom je kontekstu bilo nedopustivo ostaviti kipove u zatečenom stanju, a budući da Katolička Crkva u Crnoj Gori ne uživa adekvatnu zaštitu za svoje brojne umjetnine kao ni potporu za njihovu obnovu i održavanje, bilo je iznimno teško doći do rješenja za njihovu restauraciju. U prvom redu, bilo je potrebno pronaći stručnjake za obnovu, stoga je na početku razmišljao o radionicama izvan države, a potom i sredstvima, što je bio izazov sam za sebe. U konačnici, zaslugom donatora koji su u potpunosti pokrili troškove restauracije: don Srećka Majića, peraškog župnika i upravitelja svetišta Gospe od Škrpjela, te obitelji Ante Grlića Radmana, nakon razmotrenih ponuda, odlučio je posao obnove povjeriti stručnom timu restauratora iz Kotora. Don Robert je istaknuo kako postoje različiti pristupi restauraciji, a u ovom slučaju radi se o vrlo temeljitoj obnovi provedenoj na temelju istraživanja, uz veliki trud samih restauratora te uz poštivanje propisa struke, ali i maksimalno poštivanje originalnih vrijednosti samih kipova.

Nakon uvodnog obraćanja, don Robert je imao prigodno izlaganje i prezentaciju u kojoj je dao uvod u ikonografiju anđela u zapadnoj umjetnosti, pojasnivši da je za shvaćanje sakralnih umjetničkih djela u njihovoj cjelovitosti potrebna pomoć ikonografske metode. Objasnivši temeljne principe ikonografije kao znanstvene discipline, u izlaganju se osvrnuo na temeljne odrednice crkvenog nauka u vezi anđela, i problema njihovog prikazivanja u umjetnosti. „Budući da su anđeli duhovna i nevidljiva bića“, kazao je, „crkvena umjetnost je u svim epohama tražila najprikladniji način za njihov prikaz“. Od ranokršćanskih načina prikazivanja, u kojima anđeli nemaju nikakvih posebnih atributa, preko kasnoantičkih u kojima su vidljivi elementi preuzeti iz grčke i rimske umjetnosti, do srednjovjekovnog razvoja teološko-umjetničkih poimanja, novih modela u renesansi, okupljeni su imali prigodu upoznati se s evolucijom ikonografije anđela zaključno s umjetnošću baroknog perioda, u kojem su nastali i muljanski anđeli. Na kraju izlaganja, don Robert je uputio kako anđeli nisu jedina umjetnina koja je ovom prilikom obnovljena, već je u istom periodu restaurirana i slika Bezgrješnog začeća koja će za ovogodišnji blagdan kojemu je posvećena također biti vraćena u župnu crkvu.

Detaljnu prezentaciju izvedenih radova obnove održala je Jasminka Grgurević, slikarica-konzervatorica, koja je pozdravivši okupljene, kazala kako je teško sažeti devet mjeseci rada u nekoliko minuta te je dala kratki opis samih kipova. Anđeli su izrađeni iz više komada drveta, teški su oko 30 kg, a visoki 1,20 m. Raspon krila im je 1 m.

Konzervatorska istraživanja sastojala su se od optičkih, fizičko-kemijskih i mehaničkih. Već je prva sondaža, obavljena nekoliko mjeseci prije samih početaka radova, dala naslutiti da se ispod završnog bijelog sloja, možda krije polikromija, budući da su pronađeni dijelovi boje u predjelu očiju i usana kao i žućkasti sloj za koji se mislilo da bi mogao predstavljati inkarnat. No, kako je istaknula restauratorica, ova pretpostavka se nikako nije mogla dokazati u svim narednim istraživanjima, u kojima su različiti uzorci poslani na fizičko-kemijsku analizu. Analiza napravljena na Biološkom fakultetu Beogradskog Univerziteta otkrila je da materijal – drvo od kojeg su izrađeni anđeli pripada porodici crnog bora (pinus nigra). Nedoumice oko izvornog sloja boje razriješile su analize više različitih uzoraka napravljene tehnikama optičke mikroskopije (OM) i elektronske mikroskopije s energodisperzivnom spektroskopijom (SEM  EDS), na Rudarskom-geološkom fakultetu u Beogradu.

Kako je Grgurević kazala, svi uzorci, uzeti s različitih dijelova skulpture, dali su iste rezultate, odnosno ujednačenu stratigrafiju, po kojoj je bilo moguće razlučiti impregnaciju i preparaturu, originalni bojeni sloj olovno-bijelom bojom te sve kasnije slojeve. Provedene analize pokazale su da su do sada kipovi bili tri puta obnovljeni: prva restauracija izvedena je poslije 1870. g., budući da su tom prilikom korištene boje koje prije te godine nisu bile poznate, a posljednja restauracija se sastojala u premazivanju s nekoliko slojeva iste boje, kojima su, naizgled prekrivene pukotine, ali i same izvorne vrijednosti kipova.

Nakon dobivenih analiza, pristupilo se konzervatorsko-restauratorskim radovima koji su podrazumijevali fiksiranje bojenog sloja, čišćenje bojenog sloja, konsolidaciju drvene osnove i izradu nedostajućih dijelova, kitiranje oštećenja, restauratorski retuš. Restauratorica je detaljno objasnila vrste materijala i tehnika kojima su se služili u pojedinim fazama. Poseban izazov predstavljala je obnova pozlate koja je na oštećenim dijelovima u prethodnoj restauraciji bila premazana slojem zlatne bronce. Izvorna pozlata napravljena je na podlozi od bijelog bolusa, što navodi na zaključak da su anđeli nastali u nekoj radionici na području Venecije. Prikazana bogata foto-dokumentacija na neposredan je način dočarala dugotrajan i kompleksan proces obnove u svim njegovim ključnim fazama.

U završnom dijelu prezentacije Jasminka Grgurević obrazložila je sve odluke koje su donesene vezano za postupke konzervacije i restauracije i za konačnu prezentaciju samih kipova, u kojima su slijeđena načela struke, zakonski propisi, ali i principi estetike iza kojih restaurator mora stajati svojim radom i odlukom.

Na kraju prezentacije okupljenima se obratila i predsjednica ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj Marija Mihaliček, izrazivši zadovoljstvo što je vrijedna kulturna i duhovna baština župe Muo, nakon toliko godina zapostavljenosti, napokon dobila veću pozornost: do toga je došlo izdanjem Muljanskog kantuala i ovom vrijednom restauracijom i njezinom prezentacijom. Marija Mihaliček uručila je primjerak Zlatne povelje Matice hrvatske, koji je ogranak u Boki dobio za izdanje Muljanskog kantuala, njegovu uredniku i župniku don Robertu Tonsatiju.

Župnik je zahvalio svima na dolasku i zahvalio darovateljima za koje je istog dana slavljena misa, te restauratorima, koji su cijelom poslu pristupili s velikom odgovornošću ali, i kako je istaknuo, poniznošću, što je vrlo važna osobina za ljude koji se bave ovom odgovornom profesijom.

Izvedbama glazbenih djela Schuberta, Vivaldija, Mozarta na orguljama i flauti ova jedinstvena kulturna večer na Mulu koja je uz župljane okupila brojne stručnjake s područja zaštite kulturnih dobara, dobila je posebno svečano ozračje.