Scenaristica i redateljica filma Slavica Šnur za Hrvatski katolički radio naglasila je kako nije tražila tu temu, već je ta tema našla nju samu. “Upoznala sam jednu majku koja je ostala bez svoga djeteta i to mi nije dalo mira. Počela sam malo istraživati i iznenadilo me, prvo, koliko je to ljudi koji su izgubili dijete i, drugo, koliko malo ja osobno i moji prijatelji i kolege znamo o razmjerima stradavanja djece u Domovinskom ratu. Ovo je film o najvećoj ljudskoj tragediji i traumi – gubitku djeteta, gubitku nekih novih šansi, novih života i jednoj boli koja je konstanta. Možda mijenja oblike ili intenzitet, ali je konstanta. Izazov je bio ne odustati od snimanja, koliko je bilo teško slušati roditelje ali, uz Božju pomoć, uspjeli smo. Godinu i pol dana smo snimali i radili produkciju, a prije toga sam gotovo tri godine istraživala i prikupljala građu za film.”

U filmu svjedoči i otac 17-godišnjeg Vukovarca Tomislava, ubijenog na Ovčari: “Mogu im oprostiti, ali moj oprost ništa ne znači tim ljudima koji su to učinili. Ne dobivam ja ništa oprostio ja njima ili ne, neka im Bog oprosti. Ali nikome, pa ni njima, ne želim da prožive život kako ga ja proživljavam ovih trideset godina. Ni najgorem neprijatelju ne bih poželio da to doživi.”

Premijera filma “Otkrhnuti” / foto: Hrvoje Josip Bišćan

Voditeljica kratkog programa bila je dr. Vlatka Vukelić s Odsjeka za povijest Hrvatskih studija, koja je zaključila: “Ključni faktor u snimanju filma, osim podataka koje istražuju povjesničari, bili su roditelji kao nosioci podataka, ali i ljudi koji su imali – i imaju – puno više, a to je sjećanje i emocija. Oni su pristali sve to u ovom dokumentarnom filmu podijeliti s nama i to je najveća vrijednost ovoga filma. Ovo nije film samo o ljudskim sudbinama, ovo je film o oprostu i istini koja je tako teško doprla do šire javnosti.”

Sljedeća prikazivanja najavljena su u Zadru i Dubrovniku, a kasnije i po cijeloj Hrvatskoj.