Župljani Župe Presvetog Trojstva u nacionalnom svetištu sv. Josipa

Nakon pobožnosti svetom Josipu koju je predvodio rektor Svetišta mons. Antun Sente uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio župi vikar Župe Presvetog Trojstva fra Marko Ćosić, OFM, a posluživao je đakon iz franjevačkog samostana u Karlovcu fra Ivica Berišić, OFM.

Pjevanje su predvodili pjevači iz Dubovca i Karlovačke zvijezde pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića, glavnog orguljaša Josipova svetišta.

U prigodnoj je homiliji između ostalog fra Marko kazao kako su molitva, post i dobra djela tri važna postulata dobrog korizmenog hoda. „Vjerujem da smo u postu i molitvi dobri, stoga želim sve nas potaknuti na činjenje dobrih djela, odnosno na iskazivanje bratske ljubavi onima s kojima živimo. Jedna od važnih vrlina u zajedničkom životu je diskrecija. Jasno je da to možemo uočiti kod svetog Josipa. Josip je u diskreciji htio sačuvati Marijinu trudnoću, na način da se on povući i zaštiti Mariju. Danas nedostaje diskrecije koja je kod svetog Josipa bila tako očita.

Nadalje, od svetog Josipa možemo naučiti kako se služi druge, odnosno ljude u našoj blizini. Nažalost živimo u svijetu u kojem dominira sila, moć, novac, bahatost, vlastiti probitak. Isus nas uči nečemu sasvim drugome. Isus nas ući služiti. Služenje u ljubavi. Nekako si volim zamišljati da kao što je dvanaestorici na Posljednjoj večeri Isus oprao noge, da je to isto tako činio u svom obiteljskom domu svojoj majci Mariji i svome djevičanskom ocu Josipu.

Evanđelisti nisu zapisali ni jednu Josipovu riječ, ali je sasvim sigurno da je jednu riječ izgovorio. Prilikom prikazanja djeteta u hramu dužnost je bila oca da dade ime sinu. Josip je to učinio i tada je izgovorio ime Isus. To je ono što nas uči sveti Josip. Ma kako god život bio težak, neka nam s usana, iz našeg srca, iz naših misli, iz našeg djelovanja ne iščezne riječ Isus. Ne zaboravimo tu riječ, Isus, jer on je snaga, utjeha i nada. Nakon ovog života punog patnje, smrti dolazi uskrsnuće. Bog na kraju našeg života pobjeđuje. Ne pobjeđuje naš grijeh, ni naša zloća, ni zloća drugih ljudi, nego Božja dobrota, ljubav i Božje milosrđe. Sveti Josipe, koji si bio vjeran Bogu u malim stvarima svakodnevnog života, moli za nas”, zaključio je homiliju fra Marko.

Pri kraju misnog slavlja vjeru u Boga i pouzdanje u moćan zagovor svetog Josipa svjedočila je Slavica Šnur, redateljica i scenaristica filma „Od toga dana”. Poticaj za snimanje filma dobila je u župi svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci, kazala je, te među ostalim istaknula da „kao što je sveti Josip bio u skrovitosti i u skrovitosti pomagao mnogim ljudima s nebeske visine, tako mislim da je njegovo djelo snimanje filma Od toga dana. To da sam se baš tada našla u crkvi svetog Josipa kada i majka poginulog djeteta i da sam s njom zapodjela razgovor, te da je došla ideja o filmu, a opet sve u tajnosti koja je jamčila izvornost bez nekih utjecaja, da sam bez pomoći institucija uspjela snimiti film, jasno mi pokazuje da je sve vodio sveti Josip”.