Misno slavlje predvodio je generalni vikar riječke nadbiskupije vlč. Mario Tomljanović, uz župnika vlč. Matu Berišića i druge svećenike.

Dolazimo danas ovdje kao hodočasnici, kao oni koji nose svoje vlastite terete i boli, ali zasigurno nosimo i naše radosti, priliku da možemo biti u zajedništvu. Za tu priliku smo se okupili oko ovog velikog sveca – rekao je vlč. Tomljanović započinjući propovijed.

Možemo reći da je sveti Ivan svojim načinom djelovanja u svoje doba bio čudan, a danas bi bio još čudniji. Ali, bio je i čudesan, jer je ruka Gospodnja bila nad njime – nastavio je propovjednik. Istaknuo je važnost blagoslova i potaknuo vjernike da mole zagovor tog velikog sveca, da ruka Božja bude nad njihovim bližnjima i nad onima koji su u potrebi.

Kada govorimo o svetosti, jasno je da govorimo o primjeru života. Kada govorimo o svecu, govorimo o svjedoku, Božjem suradniku – naglasio je propovjednik.

Đavao nas često hoće odvratiti mislima da svetost nije za nas, da toga nismo dostojni, da ne bismo išli ukorak s onime na što nas Bog poziva. A On nas poziva da budemo sveti. Teško je nekada biti primjer, ali često je poučno biti primjer i svjedok drugima, svjedok koji upućuje na Krista. Zašto onda bježimo od svetosti? „Svetac je tajna Božjega zahvata“, nešto našoj ljudskoj logici teško i neshvatljivo. Međutim, svi sveci su bili ljudi poput nas. Nemojmo raditi razliku prije nego što vidimo da zapravo trebamo biti sveti. Pozvani smo na svetost, pozvani smo da budemo nositelji dobroga – poručio je vlč. Tomljanović.

Da bi tu temu približio vjernicima, vlč. Tomljanović zaustavio se na nekoliko pojmova. Prvi je rođenje koje je istaknuo kao radost, ali i radost poslanja. „To je ono što mi danas moramo razumjeti. Da mi, kao oni koji jesu ovdje, smo i poslani i imamo zadaću da nešto činimo.“

Sveti Ivan je znao prepoznati zadaću koji mu je Bog dao – a to je zadaća da bude svjedok, Božji suradnik, primjer mnogima koji su ga slijedili. Nitko nije ovdje slučajno, istaknuo je. Sve moramo shvatiti u vidu vječnosti, a kada to tako gledamo, shvaćamo sve po primjeru ljubavi. Često se mi, vjernici, deprimiramo nekim trenutkom koji za nas nije jednostavan i on nas blokira. Ali to je laž. Gospodin želi da naše rođenje, ono naše „biti“ bude nešto značajno što će nas uputiti u pravom smjeru. Vjernicima je da primjer u kojemu se mnogi često pronalaze, a odnosi se na trenutak kada se izlazeći iz crkve pitamo: „I što sada?“ Upravo na to pitanje odgovaramo s Euharistijom, s onim znakom da nam se Krist daje – ustvrdio je.

„Kada znamo prepoznati pojam poslanja, moramo spoznati sebe u Božjem svjetlu. Današnja svetkovina, kao i sve što nam se daju preko Crkve i Riječi Božje, želi nas osposobiti za život. Ne za kritiku, dubokoumna prazna promišljanja i slično, što je Crkva uvijek imala i imat će. Ali ono što nama nedostaje, u čemu smo slabi, jest da se mi prepoznajemo kao oni koji su dotaknuti od Boga, koji su blagoslovljeni. Onda bi na našem licu bio osmijeh i u našem srcu prava, istinska radost. Mi smo postali dobri glumci pa često odglumimo svoju molitvu, klečanje, svoje pokrete… A da li istinski spoznajemo u sebi Božju svjetlost? Onaj koji to spozna, ne treba se dokazivati. Taj mora samo to pokazati drugome – s pogledom, riječju, zagrljajem…“ Tako se ovo društvo, ova župa mogu promijeniti na bolje, jer uvijek imamo mjesta za veću promjenu prema dobru – rekao je vlč. Tomljanović okupljenim vjernicima.

Kao treću važnu činjenicu istaknuo je da je sveti Ivan shvatio svoje poslanje – bit i viziju svjedočenja.

Po tom shvaćanju on je to nekome i dao – dao je nama danas, da se toliko godina znademo ne samo njega sjetiti, nego moliti ga da nam bude zagovornik, da bude on taj koji će nam pokazati put. U današnje doba toliko toga možemo saznati o svecima i njihovom životu i u samo nekoliko „klikova“ možemo sve pročitati i naučiti. Ali živjeti po tom primjeru svetaca je zadatak nas vjernika – kazao je predslavitelj.

Prisjetio se riječi S. S. Kranjčevića: „Ta mrijeti ti ćeš znaj, kad u ideale svoje počneš sumnjati.“ Tko posumnja u svetost, izgubit će se na svom putu. „Dragi vjernici, vjerujte u svetost! Vjerujte da vam je Bog dao priliku, ali molim vas, nemojte nikome priječiti put prema oltaru, nemojte nikoga tući Svetim pismom i tako evangelizirati. Otvorite Riječ Božju, dajte i takvima priliku da se čuju i kažu svoje mišljenje, budimo odgajatelji, ne rušitelji. Budimo oni koji će dati priliku. To ovisi o nama svećenicima, ali to ovisi o Crkvi.“

Budimo ljudi i tako ćemo naučiti biti kršćani – pozvao je vlč. Tomljanović u nastavku. Neka ono ljudsko u nama raste i Krist će staviti svoj naglasak na naš život – zaključio je, ohrabrujući vjernike da se ne boje uvijek stavljati svoje molitve pred oltar. „Kada molite, budite blagi, budite nasmijani. Nemojte u srcu prezirati drugoga. Budite oni koji će postati i ostati blagi mirotvorci. Neka nas sveti Ivan pouči da znamo što je istina i da se za istinu treba boriti. Da znamo istinu staviti na pijedestal, ali nemojmo nikada zaboraviti onaj blagi i milosrdni pogled našeg zaštitnika.“

Župnik vlč. Mate Berišić uputio je riječi zahvale svima koji su na bilo koji način sudjelovali i doprinijeli proslavi župne svetkovine. Najviše je zahvalio dragomu Bogu koji je župljanima udijelio milost da mogu slaviti svog zaštitnika.

Na kraju slavlja vjernici su u zajedništvu, predvođeni vlč. Tomljanovićem, izmolili Litanije svetom Ivanu Krstitelju. Nakon završnog blagoslova svećenici i vjernici zavjetno su obišli kip svetog Ivana Krstitelja, a radost slavlja svoga župnog patrona prenijeli su u dvorište župne crkve gdje su u zajedništvu nastavili proslavu.