Večernje misno slavlje predvodio je don Ante Žderić u koncelebraciji s kapelanom don Ivanom Zovkom. Na misi se posebno molilo za sve živuće i za sve pokojne pjevače koji su pjevali u zboru i župi Prečistog srca Marijinog, Gospe Fatimske. Na kraju mise don Ante je svim pokojnima koji su pjevali u župi udijelio odrješenje. Tijekom misnog slavlja pjevao je mješoviti zbor pod ravnanjem s. Pavle.

Sestre su za blagdan svečano uredile podnožje oltara, koje je puno simbolike. Na bijeloj tkanini (simbolu života) spojenoj sa žutom tkaninom (simbol Sunca – Vječnosti) postavljen je violinski ključ s notama (simboli glazbe). Simbolično se htjelo reći da se ispred toga žrtvenika na splitskim Škrapama isprepleću: ljudski život, glazbena umjetnost i duhovna stvarnost. U svakoj noti su bila napisana imena pokojnih pjevača iz zbora (Vjeko Gudelj, Martin – Nedjeljko Begić, Zvone Merčep, Robert Medić, Petar Kordić, Sloven Filipović i Rudolf Rabfeld).

Tkanina se spuštala kao rijeka (simbol prolaznosti života) prema slici svete Cecilije (simbolu Raja i zagrobnog života). Time se htjelo reći da nakon što naša rijeka života i službe pjevača dođu do svog ušća, nastavljaju se i na onu stranu, u zajedništvu sa cijelom Nebeskom Crkvom svoju pjesmu zahvaljivanja Stvoritelju.