U koncelebraciji su bili provincijal salezijanaca don Tihomir Šutalo, župnik don Milan Ivančević te oko 25 svećenika iz domovine i inozemstva.

Riječ pozdrava svima nazočnima osobito budućim svećenicima i njihovim obiteljima uputio je župnik don Milan Ivančević. U svom je pozdravnom govoru mons. Barišić obraćajući se ređenicima kazao: „Vaša radost je i naša radost. Zato želimo moliti Gospodina da ostvari ono što vi želite, da vas ohrabri i učini njegovim svjedocima u našem vremenu i prostoru“.

Nadbiskup Barišić je u propovijedi govorio o ljepoti i dubini Božje riječi te citirajući jednoga poznatoga filozofa naglasio: „Najradije bih je prepisao od riječi do riječi“. „Dragi mladomisnici vi ste prepoznali ljepotu riječi Božje. Ona je veliki ocean i duboki bunar. Iz njega ćemo pokušati izvući malo bogatstva. Ona je neizmjerna, izabrala vas je i šalje vas da donesete rod“, kazao je nadbiskup. U nastavku je pojasnio da riječ Božja ne želi ostati na distanci prema nama nego postaje jedan od nas, utjelovljuje se i čovjekom postala. Toliko je bliska da nam ne može doći bliže.

Tumačeći evanđeoski ulomak koji govori o tome kako se Gospodin opasao ubrusom i oprao učenicima noge istaknuo je da je to simbol služenja drugima koji učenicima nije bio jasan jer su oni smatrali da oni Učitelju trebaju prati noge a ne on njima. Budući da je Petar kako tada tako i nekoliko puta prije toga htio „korigirati“ Gospodina mons. Barišić je upozorio da možemo biti zapreka rastu i sebi i drugima kad idemo ispred Gospodina. Nekada nije dovoljno dati primjer. Isus i tumači kako bi to što čini došlo ne samo do razuma nego i do srca.

U duhu Pavlova poziva učenicima u drugoj poslanici sv. Pavla Timoteju: Raspiruj dar Božji koji ti je darovan, nadbiskup je naglasio da se taj kvasac i dinamizam ne smije ohladiti u nama, treba ga raspirivati i njegovati jer se može dogoditi da se nataloži pepeo, a to su: navike, zahtjevi, dometi i sebični interesi. Raspirivati dar Božji može se čitajući riječ Božju, sakramentima, molitvom, susretom i djelima ljubavi. Potom je potaknuo buduće svećenike na četiri vrste blizine važne za svećenike a o kojima je nedavno govorio papa Franjo u prigodi Međunarodnoga teološkog simpozija posvećenom fundamentalnoj teologiji svećenika. Papa je govorio iz svoga svećeničkog iskustva i iz iskustva svećenika koji su mu bili uzor. Prva blizina je blizina s Gospodinom. To je temeljna blizina. O njoj najbolje govori Isusova prispodoba o trsu i lozi: loza ne može donijeti ploda ako nije na trsu. Isus je trs a mi loza. Upozorio je da svećenik ne može bez molitve i izgrađenoga duhovnog života. Odnos s našim Gospodinom je najvažniji jer ne možemo djelovati u njegovo ime bez njega. Druga blizina je blizina s biskupom. Treća blizina je blizina među svećenicima, a četvrta blizina je blizina s narodom.

Na kraju homilije poručio je: Vi ste sjeme koje Gospodin blagoslovi da raste u vama i vašoj sredini. Tu toplinu u sebi trebate njegovati da biste je mogli širiti. Neka Gospodin ono što započe u vama i dovrši. Neka danas bude ovdje s vama zaštita vašeg utemeljitelja don Bosca.

Nakon homilije uslijedila je prostracija, polaganje ruku na ređenike i posvetna molitva. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili nadbiskupu za stolom Gospodnjim.

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale uputili su novozaređeni svećenici. Zahvalili su dragom Bogu, zareditelju mons. Barišiću, obiteljima, roditeljima, braći i sestrama, bakama i djedovima, rodbini i prijateljima, salezijancima, sadašnjem i bivšim provincijalima, odgojiteljima i ravnateljima zajednica, duhovnicima i svima koji su sudjelovali na ovoj proslavi i pridonijeli ljepoti slavlja. Posebnu zahvalu uputili su Gospi, Mariji pomoćnici kršćana moleći je da ih i dalje prati svojim zagovorom na njihovom životnom putu.

Riječima zahvale obratio se provincijal Šutalo zahvalivši roditeljima, rodbini i prijateljima ređenika što su im pomagali prihvatiti Božju volju u njihovim životima.

Misno slavlje, za vrijeme kojega su pjevali mladi iz župe, završeno je himnom „Tebe, Boga hvalimo“ i mladomisničkim blagoslovom.

Sanjin Jurić, rođen je 28. listopada 1994. u Zagrebu od oca Jurice i majke Snježane. Odrastao je u Petrinji u obitelji uz još dvije sestre, Antoniju i Veroniku. Osnovnu školu završio je u Petrinji. Završava Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, boraveći prva tri razreda u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu na Šalati, a u četvrtom razredu srednje škole ulazi u salezijansku odgojnu zajednicu u Podsusedu. Nakon završenog prednovicijata ulazi u novicijat u Genzanu pokraj Rima. Nakon toga, dvije godine za vrijeme postnovicijata i filozofije boravi u odgojnoj zajednici S. Tarcisio u Rimu. Dvije godine asistencije vršio je u Rijeci i u Zagrebu na Knežiji, nakon čega se vraća u Italiju gdje pohađa tri godine studija teologije u Torinu i boravi u zajednici Crocetta. Za đakona je zaređen 12. lipnja 2021. u bazilici Marije Pomnoćnice u Valdoccu, a nakon ređenja dolazi u našu salezijansku zajednicu u Splitu na Kmanu.

Josip Tafra, rođen je 14. srpnja 1994. u Splitu od oca Damira i majke Dobre. U obitelji ima još dvije starije sestre, Damiru i Anu, i mlađeg brata, Tomislava. Josip osnovnu školu završava u Splitu na Kmanu gdje redovito pohađa i oratorij u župi Marije Pomoćnice. Po završetku osnovne škole, 2009. godine, odlazi u Zagreb, Podsused, i ulazi u zajednicu za odgoj salezijanskih zvanja te pohađa nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati. Nakon srednje škole odlazi u salezijanski novicijat u Italiju. Prve zavjete polaže 8. rujna 2014. u Genzanu kraj Rima, nakon čega završava dvije godine filozofije u Rimu na Salezijanskom papinskom sveučilištu. Prvu godinu asistencije provodi u Zagrebu na Jarunu, a drugu godinu u Rijeci. Nakon asistencije vraća se u Rim na studij teologije te boravi 3 godine u salezijanskoj zajednici Gerini. Za đakona je zaređen 19. lipnja 2021. u Bazilici svetog Ivana Bosca u Rimu, a nakon ređenja dolazi u salezijansku zajednicu na Knežiji.