„U ovoj misi sjetimo se žrtava potresa Petrinje, Gline, Siska i okolnih mjesta, a na poseban način molimo za mladost koja je stradala u Posušju. Želimo da im Gospodin bude milosrdan a roditeljima i rodbini neka udjeli snagu za nositi se s tim velikim gubitkom“, pozvao je nadbiskup na početku slavlja.

U propovijedi nadbiskup Barišić protumačio je biblijska čitanja: Sir 24, 1-4. 12-16.; Ef 1, 3-6. 15-18.; Iv 1, 1-18. koja govore o Mudrosti Božjoj koja se nastanila u stvorenom svijetu a koja se na poseban način očitovala u Sinu Božjemu Isusu Kristu. „Mudrost se Božja nastanila posvuda jer se prvo očitovala u stvaranju. Stvoreni svijet je, možemo reći, knjiga Mudrosti. Stoga smo pozvani u stvorenom svijetu otkrivati Božju ljepotu i Njegovu mudrost“, kazao je nadbiskup.

U tom je svjetlu govorio o odnosu vjere i znanosti, koji nije u proturječju nego je komplementaran. Premda su znanost i vjera posebni i zasebni sustavi mišljenja, cilj im je zajednički, tj. upoznavanje Istine. „Gospodin se ne bi složio s kršćaninom koji bi rekao da je znanost protiv vjere jer isti im je izvor i međusobno se nadopunjuju. Naši znanstvenici koji proučavaju mikro i makro kozmos dive se toj ljepoti. I vrijedi ona Pascalova da ‘malo znanja odvodi od Boga a puno znanja dovodi do Boga’. Nikada znanje ne odvodi od Boga. Može odvesti jedino ukoliko je ideologizirano, ideološki obojano. Pozvani smo rasti u znanju i diviti se toj ljepoti stvorenoga“, istaknuo je mons. Barišić te nastavio: „Znanost nam može reći kako je nastao ovaj svijet, ali na pitanja: tko je iza ovoga svijeta, zašto je stvoren i koji mu je smisao?, odgovore nam može dati objava Božje riječi, Mudrost Božja. Ta mudrost je govorila po prorocima a konačno progovori po svome Sinu Isusu Kristu, utjelovljenoj Riječi Božjoj. Ta mudrost Božja koja nam očituje samoga Boga, govori nam kakav je naš Bog: da nije samo svemoć i snaga nego ljubav i dobrota. To je ono što nam daje ohrabrenje da je Bog za nas a ne protiv nas.“

Osvrnuvši se poslanicu Efežanima, nadbiskup je kazao da sv. Pavao iz zatvora retrospektivno gleda na svoj život. Zahvaljuje Bogu za zajednicu u Efezu i moli se za njih da žive u snazi Božjeg blagoslova svjestan i drugih ponuda i razmišljanja koja odvode od Boga. U tom se svjetlu nadbiskup upitao: „Koliko li je nama danas potrebna molitva da živimo u Božjoj milosti, da ne ostavljamo Boga na periferiji, da nismo prema njemu indiferentni i da nam se ne bi dogodilo ono što u Svetom pismu piše: ‘Svojima dođe a njegovi ga ne primiše’? Oni koji ga primaju postaju djeca Božja. To je najveći titul koji možemo imati: da smo po Isusu Kristu djeca Božja.“

Na kraju propovijedi pozvao je vjernike na neprestano otkrivanje Božje volje i Božjeg poziva u osobnom životu te življenje u skladu s njim. „Kao djeca Božja ‘plemići’ smo najvišeg roda. Ako ne živimo u skladu s Božjom voljom sebe degradiramo a Boga ‘vrijeđamo’. Otvorimo se horizontima nade koju nam daje Isus Krist! Pozvani smo za nebesku dimenziju a ne za bunker; pozvani smo kao Njegovi sinovi i kćeri a ne kao robovi; pozvani smo na radost a ne na žalost. Mudrost Božja od nas traži da otkrivamo Božji poziv upućen nama. Sve ove tragedije koje nam se u zadnje vrijeme događaju u nama pobuđuju ono što je u nama često skriveno. Nekad se pitamo zar nevolje trebaju doći kako bismo u nama otkrili tu dobrotu, plemenitost i osjetljivost za drugoga. Zahvalimo Bogu na daru Isusa Krista, zamolimo ga da budemo svjesni Njegova poziva i da bismo ga svjedočili u našim svakodnevnim radostima i žalostima, u dobru i u zlu.“

Na kraju mise nazočnima se s nekoliko riječi obratio katedralni župnik don Ante Mateljan. Pjevanje je predvodilo nekoliko pjevača Prvostolnog zbora sv. Dujma uz orguljašku pratnju katedralnog orguljaša mo don Ivana Urlića. Misu su izravno prenosili: Televizija Jadran, YouTube kanal i Facebook profil Splitsko-makarske nadbiskupije.