Svečanu Misu večere Gospodnje nadbiskup Eterović slavio je u koncelebraciji s domaćim župnikom Pavom Gospodnetićem i ovogodišnjim velikotjednim propovjednikom fra Josipom Repešom, franjevcem splitske provincije Presvetoga Otkupitelja.

„Ovom svečanošću započinje trodnevlje muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. Započinjemo ovo sveto trodnevlje spomenčinom ustanove euharistije i svećeničkoga reda. Zahvalimo Gospodinu na tomu velikom daru. Prije svoje smrti odlučio je ostati uvijek s nama pod prilikama kruha i mira. Neka naša zahvala u ovom slavlju bude potpuna”, rekao je nadbiskup vjernicima koji su se okupili na slavlje u crkvi Sv. Jeronima.

Uvodeći u homiliju ustvrdio je da je euharistija koju vjernici slave srce i središte svega kršćanskoga života.

„Duhovno smo okupljeni u dvorani Posljednje večere kako bismo s Isusom proslavili otajstvo njegove neizmjerne ljubavi. Upravo je On htio započeto sveto trodnevlje ustanovom euharistije. Kao njegovi učenici preko euharistije želimo slijediti njegovu muku i smrt kako bismo s njime uskrsnuli na novi život. Kao vjernici pozvani smo iznutra sudjelovati u tom svetom otajstvu, a ne samo kao promatrači. Molimo Gospodina da nam udijeli da euharistijskim očima gledamo ovo otajstvo te sudjelujemo u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću”, istaknuo je nadbiskup.

Govoreći o euharistiji ustvrdio je da su Crkva i euharistija toliko međusobno povezani da jedna bez druge ne mogu. Crkva ne može bez euharistije, a euharistija ne može bez Crkve. Euharistija čini Crkvu, a Crkva čini euharistiju, rekao je, podsjetivši na misao francuskoga teologa kardinala Henri de Lubaca. Nadbiskup se u kontekstu govora o euharistiji osvrnuo i na nedavnu tragediju u Parizu za urušavanja velebne katedrale Notre-Dame, primijetivši kako je svijet zapanjen tom tragedijom. „I najveće katedrale mogu propasti, mogu biti srušene kao tolike crkve diljem naše domovine za Domovinskoga rata. No, dok je euharistije bit će i Crkve jer euharistija označava živu Crkvu, zajednicu koja se okuplja slaviti sveta otajstva”, naglasio je nadbiskup, podsjetivši kako je u prvim stoljećima Crkva označavala zajedništvo oko euharistijskoga stola, a tek kasnije liturgijski prostor.

„Tragedija u Parizu potiče nas da budemo budni, da se skrbimo za naše crkve i duhovna blaga te budemo dostojni predaka koji su podigli naše sakralne spomenike. Pozvani smo brinuti se za te spomenike kako se ne bi dogodilo da ne budemo u stanju to uzdržavati i obnavljati”, potaknuo je nadbiskup Pučišćane.

Govoreći o Isusovoj ustanovi svećeničkoga reda, naglasio je da euharistije nema bez svećenika. „Zahvalimo svećenicima na njihovoj požrtvovnoj službi. Oni su predali svoj život kako bi služili vjernicima u svim trenutcima njihova života, u radosti i žalosti, kako bi bili služitelji Božjega naroda i djelitelji svetih otajstava”, rekao je nadbiskup. Pozvao je vjernike na molitvu za svećenike i nova svećenička zvanja. Nadbiskup je utvrdio kako su svećenici u današnje vrijeme izloženi brojnim kritikama. „Nekada su te kritike, nažalost, i opravdane. Ali ne može se zbog određenoga broja svećenika cijelu grupu kritizirati, omalovažavati i gledati sumnjivim očima kao moguće zločince”, istaknuo je nadbiskup, ustvrdivši kako se ne može ni dvanaestoricu Isusovih učenika suditi prema Judi izdajniku. Govoreći o određenim skandalima u Crkvi, nadbiskup je primijetio kako su problemi sa svećenicima počeli u Sjedinjenim Američkim Državama. „Upravo u tim sredinama sa skandalima porastao je broj mladića koji su odlučili otići u sjemeništa i postati svećenici. Božja ljubav je velika. Nikada ne smijemo zdvajati pred tom činjenicom. Bog i preko negativnih pojava čini dobro. Zato budimo uz naše svećenike, molimo za njih te im pomažimo, molimo da budu dobri pastiri, po primjeru Isusa Krista – dobroga Pastira”, poručio je, između ostaloga, nadbiskup.

Razložio je, zatim, euharistiju pod različitim vidovima, naglasivši da je ona temelj zajednice, zatim žrtva Isusa Krista i zalog vječnoga života. Sa zabrinutošću je primijetio kako mnogi kršćani slabo razumiju važnost euharistijskoga slavlja, a što se očituje, rekao je, i u lakom zanemarivanju nedjeljne i blagdanske euharistije. „Ako je Bog prisutan među nama da nas preobrazi na životnome putu, kako se možemo oglušiti na njegov poziv”, zapitao je mons. Eterović.

Ustvrdio je, nadalje, kako je euharistija i poziv na služenje. Euharistija nas treba preobraziti u nove ljude, u novoga čovjeka koji će biti spreman služiti drugima. I to je smisao obreda pranja nogu koji je Isus pokazao na Posljednjoj večeri. Ljubav ne može biti samo teoretska, ona se treba konkretizirati u praksi, u različitim oblicima služenja. U obitelji, u društvu, u zajednici. Vjernici su pozvani svoj vjernički život, ali i život u svojim zajednica, ostvarivati kroz služenje jedni drugima, istaknuo je, uz ostalo, nadbiskup. Poziv na služenje, dodao je, odnosi  se i na političare, rekavši kako političar koji stvarno želi djelovati prema kršćanskoj etici treba služiti, i to ne samo svojoj stranci, grupi ili obitelji, nego općem dobru naroda.

Nadbiskup Eterović simbolično je, zatim, oprao noge dvanaestorici župljana, i to ove godine kandidatima za slavlje sakramenta krizme, a to su bili Petar Novaković, Rino Eterović, Antonio Novaković, Kristian Trutanić, Ante Petrović, Toma Nižetić, Jere Radić, Roko Eterović, Kristijan Martinić, Petar Martinić, Antonio Orlandini i Marko Vrandečić. Za obreda pranja nogu župni zbor pjevao je prikladne pjesme pod ravnanjem s. Danijele Mihić. Liturgija Velikoga četvrtka završila je ophodom od prezbiterija do pokrajnjega oltara s Presvetim gdje je ono pohranjeno u Božji grob, a nadbiskup mu je pritom iskazao štovanje. Po završetku liturgijskih obreda vjerni puk zaustavljao se u molitvi pred Božjim grobom i razmišljao o Kristovoj muci.