Predsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije i član Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog dr. Antun Japundžić uvodno je pozdravio kršćanske predstavnike Srpske pravoslavne Crkve i Osječko-poljske i baranjske eparhije, Evangeličke Crkve, Reformirane kršćanske kalvinske Crkve, Crkve Božje, Baptističke Crkve i Katoličke Crkve, redovnice iz različitih redovničkih zajednica u Osijeku koje sudjeluju u ekumenskom zajedništvu tijekom molitvene osmine te vjernike zauzete u svakodnevnom ekumenskom svjedočanstvu kršćanske ljubavi i zajedništva.

Nadbiskup Hranić istaknuo je da geslo ovogodišnje molitvene osmine za jedinstvo kršćana ‘Teži za samom pravdom’ „poziva i nas pripadnike kršćanskih konfesija ovdje u našoj dragoj Slavoniji, u hrvatskom društvu i na povijesnom razmeđu između Istočnog i Zapadnog Rimskog carstva; na području susreta zapadnog i istočnog kulturnog utjecaja; na poprištu čestih ratova i borbe za političku, gospodarsku, kulturnu i vojnu prevlast; na strateški važnom geografskom položaju da se poput naših zajedničkih slavenskih apostola Ćirila i Metoda oslobodimo svakog parcijalnog interesa“.

Nadbiskup je poručio da „i mi moramo postati svjesni da smo u svojim shvaćanjima i pristupima uvjetovani povijesnim, kulturološkim, nacionalnim interesima, da nas političari nastoje upotrijebiti kao sredstvo u svojim parcijalnim nastojanjima; da oni po naravi stvari gledaju svoje parcijalne interese i na ostvarenje onoga što njima odgovara; da su ti interesi prečesto puko koristoljublje u par godina, dok su na vlasti; da nas pomažu ili ne pomažu, ovisno o tome koliko smo od koristi njihovim parcijalnim stranačkim, materijalnim, političkim interesima; da oni odlaze i da mi njih više ne zanimamo, a mi ostajemo iskorišteni, izmanipulirani, ranjeni i nepovjerljivi jedni prema drugima. I nerijetko takvo stanje produbljujemo i indirektno podržavamo kad god nekritički podržavamo ono što je hrvatsko ili katoličko, a protiv onoga što je srpsko ili pravoslavno i obrnuto, ili protestantsko; kad nekritički podržavamo svoje na račun drugih; kada umjesto da služimo općem dobru i za nj se zauzimamo i umjesto proročke hrabrosti, šutimo; umjesto da se zauzimamo za ‘pravdu i istinu samu’ kad podržavamo svoje i njihove parcijalne interese, umjesto da proročki naviještamo Evanđelje“.

Nadbiskup Hranić upozorio je da se „svakodnevno susrećemo s posljedicama korupcije, političkog pogodovanja, privrednog kriminala, dužničkog ropstva, s odlascima mladih i čitavih obitelji u inozemstvo u potrazi za uređenim društvom i boljim životnim uvjetima; sa sukobima među tinejdžerima koji nose nacionalni ili čak nacionalistički naboj. Susrećemo se s materijalnim i duhovnim siromaštvom ove sredine i članova vlastite konfesije i nacionalne skupine“. Poručio je da „moramo postati svjesni da je naš poziv obraćenje, da je naše poslanje evangelizacija, da je naš oblik služenja nošenje Duha Gospodnjega, slobode, zajedništva i pomirenja, zauzimanje za ‘pravdu samu’, da je naš interes silazak do istine oslobođene povijesnih, nacionalnih i ideoloških interpretacija te suočavanje s ‘istinom samom’ i da mi na taj način najviše činimo i najbolje želimo svojom konfesiji, svome narodu i svojim nacionalnim i političkim liderima“.

Đakovačko-osječki nadbiskup istaknuo je „da smo svjesni da se briga za kruh može pretvoriti u ropstvo, ako nije vođena nutarnjom slobodom i sviješću da čovjek ponajprije živi od ljubavi, od trajnih i neprolaznih vrijednosti, od Riječi Božje, te da postoji nešto vrjednije od kruha, mjesečnih primanja i životnoga standarda. No, drama siromašnih obitelji i nezaposlenih ljudi oko nas, besperspektivnost za naše mlade i posljedični val emigracije u inozemstvo traži od nas kao pastira evanđeosku budnost, odlučnost i odgovornost za poštovanje života i dostojanstva svakoga čovjeka. Zahtijeva naše osobno poistovjećenje s ljudima oko nas, našu osobnu zauzetost za poštovanje dostojanstva i cjelovito spasenje svakoga čovjeka, socijalno zagovaranje, mudru ali snažnu (skrovitu i javnu) proročku riječ koja može pridonijeti uklanjanju strukturnih uzroka siromaštva, promicanje socijalne osjetljivosti i duhovnosti… Biti blagovjesnikom Božjega milosrđa siromasima, proglašavati sužnjima oslobođenje, vid vraćati slijepima i na slobodu puštati potlačene“ (usp. Iz 61,1-2; Lk 4,16-21) traži od svakoga od nas dobro poznavanje socijalnog nauka Crkve i njegovih principa, ozbiljnu i savjesnu pripravu homilija i kateheza posvećenih i socijalnim temama, te sustavan rad na formaciji i animiranju vjernika za preuzimanje odgovornosti u javnom društvenom, gospodarskom i političkom životu. Govorimo o različitim teološkim temama, oslobođeni od sebe, vjerujući Gospodinu, njegovoj Riječi, pozvani smo otvoriti vlastite horizonte, otvoriti se Istini, zauzimati se za pravdu i u takvom ozračju nastavimo molitvenu osminu!“

Uime Srpske pravoslavne Crkve, Osječko-poljske i baranjske eparhije te episkopa osječkopoljskog i baranjskog Heruvima Đermanovića slavlju su nazočili izaslanici protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i paroh osječki, te prečasni jerej Siniša Mićanović, paroh budimački. U bogoslužju su sudjelovali i biskup Evangeličke Crkve u RH Branko Berić, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj Péter Szenn i pastor u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije Osječke regije Darko Turšić, potom nadglednik Crkve Božje u RH Matej Lazar Kovačević u pratnji Mateja Ivankovca, izaslanik Tome Magde (predsjednika Saveza baptističkih Crkava u RH) i član Izvršnog odbora Saveza baptističkih Crkava pastor David Dobutović. Svima je na sudjelovanju zahvalio gvardijan Kapucinskoga samostana sv. Jakova u Osijeku i član Ekumenske koordinacije Osječke regije fra Anto Pervan. Ekumenskomu bogoslužju nazočili su članovi Ekumenske koordinacije Osječke regije: Alojz Kovaček, (župnik župe sv. Ćirila i Metoda, sl. Apostola), preč. Ivan Jurić (župnik župe Preslavnog Imena Marijina i dekan Istočnog osječkog dekanata) i mons. Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, zatim Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu, mons. Adam Bernatović, konkatedralni župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata, preč. o. Ljubomir Sturko, župnik katoličke župe istočnog obreda, odnosno grkokatolički župnik Župe Krista Kralja u Osijeku, Robert Almaši, župni vikar u konkatedrali te Vlado Mikrut, umirovljeni svećenik.

Četvrti molitveni susret SMO u Osijeku bit će održan 21. siječnja u 19 sati u Katoličkoj laičkoj zajednici „Molitva i Riječ“.