„Dolazim u bolnicu izraziti poštovanje i zahvalnost cjelokupnom medicinskom osoblju, liječnicima, medicinskim sestrama i ostalom osoblju koje brine o bolesnicima… A bolesnici imaju potrebu sua sponte izraziti svoju zahvalnost i pohvaliti ljudski pristup medicinskoga osoblja prema njima”, poručio je nadbiskup Hranić tijekom pohoda Kliničkom bolničkom centru Osijek, koji uoči proslave Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika – tradicionalno organizira Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara – ogranak Osijek.

Nadbiskupa je dočekalo ravnateljstvo KBC-a Osijek – zamjenik ravnatelja, doc. dr. sc. Krunoslav Šego, dr. med.; pomoćnik ravnatelja za kvalitetu, prof. dr. sc. Domagoj Drenjančević, dr. med. te pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Suzana Luketić, mag. med. techn., a tijekom susreta u prostorima Ravnateljstva prisutna je bila predsjednica osječkog ogranka HKDMST-a Anita Kovačić, mag.med.techn; zatim predsjednica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) – podružnica Osijek, prim. dr. sc. Jadranka Arambašić, dr. med; duhovnik HKDMST-a, vlč. Filip Perković; bolnički kapelan p. Ignacije Belak; članica osječkog HKDMST-a Katijana Zec, mag. med. techn. te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Nikola Klemen.

Posjet KBC-u Osijek nastavljen je obilaskom Dnevne bolnice onkologije smještene u novim prostorima Objedinjenog hitnog prijema. Nadbiskupa je dočekao i pozdravio Pročelnik Zavoda za onkologiju, doc. dr. sc. Ilijan Tomaš, dr. med., glavna sestra Nada Rimac, mag. med. techn. te ostalo medicinsko osoblje. Prošavši Dnevnom bolnicom, nadbiskup Hranić srdačno je pozdravio i ohrabrio bolesnike koji su primali svoje redovne terapije. Svojim interesom za njihovu dijagnozu i tijek liječenja, ali i riječima potpore, sve bolesnike nadbiskup je potaknuo da se uzdaju u Gospodina, uvijek zadrže optimizam i vedrinu i ne odustaju od borbe za život. Za svakoga bolesnika pripremljen je prigodan molitvenik te sličica Gospe Lurdske s molitvom za zdravlje, kao i poruka Pape Franje za XXXII. Svjetski dan bolesnika koji se obilježava pod geslom „Nije dobro da čovjek bude sam. (Post 2,18). Liječiti bolesne liječeći odnose“.

Uslijedilo je misno slavlje u bolničkoj kapeli koje je predvodio nadbiskup Hranić, a koncelebrirali su vlč. Perković i vlč. Klemen. Liturgijsko pjevanje animiralo je Pjevačko društvo sv. Josipa.

U svojoj homiliji, osvrćući se na naviješten evanđeoski ulomak o izlječenju gluhog mucavca, nadbiskup Hranić naglasio je kako se većina Isusova života odnosi na ono obično, svakodnevno, te je rekao: „Isus živi među ljudima koji su bolesni, depresivni, zabrinuti za budućnost, među onima koji skrivaju svoju sramotu iz prošlosti, onima koji gube vjeru i vraćaju je. Ljudima koji smrću izgube voljenu osobu ili su upleteni u obiteljske nesporazume, gladnima i žednima. U ovom odlomku obični ljudi su svoje brige i bolest donijeli Isusu, moleći ga za pomoć. Isus nije ustuknuo od toga, nego je prihvatio poziv izliječivši gluhog čovjeka“

Nadbiskup se zatim osvrnuo na poruku pape Franje za ovogodišnji Dan bolesnika te je istaknuo da je Bog, koji je ljubav, od početka stvorio čovjeka za zajedništvo, upisavši u njegovo biće dimenziju odnosâ te je nastavio: „Stvoreni smo da budemo zajedno, a ne sami. I upravo zato što je taj plan zajedništva tako duboko upisan u ljudsko srce, iskustvo napuštenosti i samoće nas užasava i pokazuje se bolnim, čak neljudskim. Ono postaje još teže u trenucima slabosti, bolesti, nesigurnosti i neizvjesnosti, a posebno u suočavanju s teškom neizlječivom bolesti. Kad je starom i bolesnom čovjeku potrebno iskustvo blizine i ljubavi, događa se često da je prisiljen to razdoblje proživljavati u samoći, a katkada i u napuštenosti. Ta je žalosna stvarnost ponajprije plod suvremene kulture individualizma, koja veliča ostvarivanje prihoda, profita, ljepotu, mladost i uspjeh. I postaje ravnodušna, pa čak i nemilosrdna kad ljudi ostare i obole. “

Nadbiskup se zatim osvrnuo na svoj posjet Dnevnoj bolnici za onkološke bolesnike te rekao: „Lijepo je vidjeti, i mislim da je to pobjeda humanizma i ljudskosti u našem društvu i pobjeda humanizma i ljudskosti vodstva bolnice koji su se borili da dobiju određena sredstva da se vrhunski uredi taj prostor. I vidi se po ljudima, posebno onima koji se liječe dvije-tri godine, bili su u starim prostorima, a sada su u novim, da se drugačije – više poštovani i vrednovani kada ih se prima u ljudskim uvjetima. A da ne govorim kliko to znači i kolika je to i moralna podrška liječnicima i medicinskom osoblju, i laborantima koji rade ovdje.“

Svoju homiliju zaključio je riječima: „Prvi i temeljni kršćanski pristup bolesti i bolesniku su blizina, suosjećanje, solidarnost. Ona se pretače u solidarnost i u brigu za bolesnu osobu i za njezine odnose: s Bogom, s drugima – s članovima obitelji, prijateljima, s liječnicima, sa stvorenim svijetom i sa samim sobom. Na svijet smo došli jer nas je netko prigrlio, stvoreni smo za ljubav, pozvani smo na zajedništvo i bratstvo… Ne možemo utjecati na to hoće li se sagraditi neki novi bolnički odjel, hoće li se sagraditi novi Klinički bolnički centar u Osijeku o čemu se već dugo govori. Ali možemo učiniti lijepu gestu solidarnosti, ljubavi, zajedništva i blizine s bolesnicima u onim uvjetima u kojima oni jesu, bili ovdje u bolnici, ili u svojim kućama.“

Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Hranić je zahvalio svima prisutnima, a napose bolničkom kapelanu, p. Ignaciju Belaku na dostupnosti i brižnoj skrbi za bolesnike, čemu redovito svjedoči bolničko osoblje. O. Ignacije nije mogao biti na misnom slavlju jer je prije početka primio hitan poziv te je otišao bolesniku u potrebi, a zatim se vratio u kapelu.