Nadbiskup Hranić predvodio misu za sve pokojne đakovačke biskupe

U homiliji se nadbiskup Hranić posebno osvrnuo na posljednju dvojicu pastira biskupijske zajednice preminulih biskupa: Stjepana Bäuerleina i Ćirila Kosa. Biskup Bäuerlein umro je prije 50 godina, a biskup Kos prije 20 godina. Njih dvojica te biskup Akšamović obilježili su 20. stoljeće u životu biskupijske zajednice.

Iz životopisa biskupa Bäuerleina

Rođen je 1905. godine u Babinoj Gredi, školovao se u Đakovu i Zagrebu, za svećenika je zaređen 1929. u Đakovu. Zatim je 1933. nakon što je službovao kao župni vikar širom biskupije pozvan u Đakovo na službu vjeroučitelja, rektora samostanske crkve Srca Isusova, duhovnika nekoliko vjerničkih zajednica i bratovština: Marijine kongregacije, Križarskoga bratstva te na službu profesora katehetike, pedagogije, govorništva i homiletike na tadašnjoj Visokoj bogoslovnoj školi i na službu odgojitelja u Bogoslovnom sjemeništu. Bio je i prefekt i ekonom i rektor kroz 9 godina te duhovnik godinu dana. Bile su to teške godine kada je biskupija ostala bez puno svećenika i kada su poglavari Bogoslovnog sjemeništa bili pozatvarani. Za pomoćnog biskupa s ovlastima dijecezanskog biskupa bio je imenovan 1951. g., a zaređen je te godine za Petrovo. Đakovačkim i srijemskim biskupom imenovan je 1959. Biskupiju je vodio kroz 22 godine, do smrti 1973. g. Bio je jedan od omiljenih valpovačkih kapelana. Biskupom je bio imenovan u biskupiji koja je teško stradala u Drugom svjetskom ratu, u kojoj su komunističke vlasti pobile 20 posto njezinih svećenika. Biskupom je postao ni godinu dana nakon što je vjeronauk izbačen iz škole. Nije bio sklon suradnji s komunističkim vlastima. Bio je na liniji kardinala Stepinca. Zato su ga oni smatrali jednim od najekstremnijih biskupa i pokušavali su pobuniti svećenstvo protiv njega. Osnivali su svećenička udruženja. Tako se pojavila i tzv. Bijela knjiga u kojoj je desetak svećenika optužilo biskupa Bäuerleina za sve probleme i poteškoće u biskupiji onoga vremena. Biskup Bäuerlein se tada posvetio brizi za nova svećenička i redovnička zvanja. Posvetio se katehizaciji djece i mladih. U dogovoru s poglavaricama sestara sv. Križa dogovorio je i osnovao Katehetsku školu za časne sestre kojima su bile oduzete bolnice i škole i iz kojih su bile istjerane. Sestrama je povjeravao službu katehistica, a obvezu redovite župne kateheze nametnuo i svim svećenicima u biskupiji. Bilo je to zlatno vrijeme katehizacije u biskupiji. S pravom je bio nazivan pionirom vjeronaučnoga pokreta nakon Drugoga svjetskog rata. Katehetska škola za časne sestre prerasla je kasnije u Katehetski institut Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a potom se osamostalio i Institut za crkvenu glazbu. Osnovao je i Dijecezanski muzej, trudio se oko sređivanja kulturne baštine, biskupijske knjižnice, zbirke rukopisa itd. U isto vrijeme je prevodio, pisao članke pastoralno-katehetskoga karaktera te povijesnog sadržaja. “Križem i radom” nije bilo samo njegovo biskupsko geslo, nego njegova sudbina kojom je bio obilježen njegov biskupski život.

Biskup Ćiril Kos

Ćiril Kos je naslijedio biskupa Bäuerleina. On je biskupiju vodio ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života kako je to sam napisao i rekao i u svome biskupskome geslu. Razjedinjena biskupija i kler pod njegovih 24 godine upravljanja biskupijom su postale nova drugačija i ujedinjena stvarnost od koje biskupijska zajednica baštini mnogo toga i danas. „Biskupa Ćirila i biskup Ivan i ja osjećamo duhovnim ocem. Jer je bio biskup kada smo došli u formaciju, bili bogoslovi. On nas je zaredio za svećenike i pratio niz godina. Molite draga braćo i sestre za naše pokojne biskupe, ali i za biskupa Ivana i za mene da budemo njihovi što dostojniji nasljednici. A ne zaboravimo ni našeg nadbiskupa Marina“, rekao je nadbiskup Hranić zaključujući propovijed.

Uz župljane, bogoslove i časne sestre na misnom slavlju sudjelovala su i sedmorica mladića koji su došli u Bogoslovno sjemenište na susret razlučivanja zvanja. Katedralni zbor predvodio je liturgijsko pjevanje.

Nakon misnoga blagoslova nadbiskup Hranić je u kripti katedrale predvodio molitvu za pokojne đakovačke biskupe te blagoslovio njihove grobove.