Nadbiskup Hranić predvodio slavlje u osječkom svetištu Srca Isusova
Nadbiskup Hranić proslavio Presveto Srce Isusovo u osječkom svetištu
U osječkom svetištu Srca Isusova pri Rezidenciji Družbe Isusove na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 19. lipnja, središnju misu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
Na početku mise nadbiskup Hranić je uime svih svećenika, redovnika i vjernika – štovatelja Srca Isusova, čestitao Družbi Isusovoj svetkovinu čiju je duhovnost posebno širila unutar Crkve. „Mi smo okupljeni oko Isus Krista a On je vidljiva Božja ljubav. U Njemu nam Bog želi poručiti da nas unatoč našim slabostima i nevjerama ljubi, ne odustaje od nas, da je Njegova ljubav kadra pokriti sve naše grijehe i sve slabosti i grijehe čitavoga čovječanstva. Isusovo srce je simbol te ljubavi i svega što je živio i za što nam je darovao samoga sebe“, poručio je nadbiskup.
U homiliji podsjetio je da je i misa izraz Božjeg osobnog izabiranja svakoga od nas, kucao je na naše srca i pozvao na ovaj susret s Njim. „Ta svijest poziva ima dva koraka, a to je slušanje njegova glasa – svakodnevno slušanje Božje volje, a drugi korak je usklađivanje s onim na što nas poziva. Mi, kršćani, nemamo se zašto bahatiti i smatrati da smo bolji od drugih, nego je potrebno skromnom zahvalnošću živjeti svoj život u vjernosti Božjoj riječi. To nalazimo u prvom čitanju u kojemu se izričito govori da Bog svoj narod ne bira zato što je taj narod moćniji od drugih, nego jer ga ljubi“, ustvrdio je nadbiskup.
Razmatrajući otajstva Božje ljubavi, mons. Hranić rekao je: „I u današnjem evanđeoskom ulomku slušali smo Isusove riječi kojima zahvaljuje Ocu što je svoja otajstva sakrio onima koji umišljaju da su mudri ili umni, a objavio ih je malenima. Tu smo svijest o vlastitoj malenosti pozvani prihvatiti kao svoj vlastiti stav. Biti ponizan i malen ali nipošto beznačajan, jer smo toliko vrijedni da nas je sam Bog izabrao i učinio svojom svojinom. Poniznost i malenost, ali nipošto beskorisnost jer nam Bog povjerava zadatke na ovome svijetu. Malenost, ali nipošto nemoć, jer nam je po sakramentima darovana sila i snaga Duha Svetoga, njegovih sedam darova. Sposobni smo čak preobražavati ovaj svijet.“
Isus nas poziva da budemo poput njega krotka i ponizna srca. Ne samo ponizni, nego i krotki. Ni krotkost nije odricanje od vlastite volje, nego upravo maksimalno korištenje svoje volje kako bismo slijedili Božju volju. Samo su strastveni ljudi krotki ljudi. Samo su oni koji su spremni boriti se za Boga krotki ljudi. Samo su oni koji su ustrajni u svojoj nepokolebljivosti krotki ljudi. Zato jer sve stavljaju u službu ljubavi.“
Nadbiskup je naglasio kako „krotkost nije za slabiće”. Krotki čak poput Isusa pronalaze olakotne okolnosti za one koji im čine zlo. Sputan sam poštivanjem čovjekova dostojanstva. Onaj koji me napada puca na mene iz svih mogućih oružja, a ja mu uzvraćam samo istinom i ljubavlju. Biti krotak te živjeti ljubav i istinu umara i opterećuje. Zato nas Isus i poziva da mu dođemo svi mi koji se tako osjećamo. Poziva nas da se na Njegovu krotkom i poniznom srcu odmorimo i osnažimo.“
Bog je onaj koji nam od propasti izbavlja život. Za nas je stvorio ovaj predivan svijet i dao nam da se njime koristimo i da ga čuvamo. Njegov ljubljeni Sin Isus Krist je njegovo utjelovljeno milosrđe i sve što je Otac najviše volio darovao je nama. U ljubavi prema Sinu zavolio je i sve naše. Jedino što Otac od nas traži jest da kroz ljubav prema Njegovu Sinu i našim bližnjima Njemu iskazujemo ljubav. Najveće zlo koje možemo učiniti jest da se odmetnemo od Boga, da ga detroniziramo i da svatko sebe egocentrično stavi na Njegovo mjesto, kao središte, božanstvo i vrhovni autoritet kojemu sve i svi trebaju služiti. Bližnji tada prestaju biti voljena braća i sestre te ih počnemo gledati kao konkurente i protivnike. Kad mi, kršćani, govorimo o ljubavi, onda ne mislimo svaki put na romantične emocije, nego na temeljno opredjeljenje za činjenje dobra drugima u ljubavi koja ne poznaje mjeru, poput Srca Isusova, zaključio je nadbiskup Hranić.
Misu je slavio u zajedništvu sa superiorom zajednice o. Ikom Mandurićem, ravnateljem osječke Isusovačke klasične gimnazije o. Sebastijanom Šuljevićem, te tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagojem Lackovićem. Pjevanje je predvodio zbor Molitvene zajednice Svete obitelji.
Samoj svetkovini prethodila je devetnica od 10. do 18. lipnja, uz večernje propovijedi domaćih isusovaca. Prije središnjeg slavlja upriličeno je izlaganje Presvetog Oltarskog Sakramenta i posveta Srcu Isusovu.