Suslavio je i tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Marko Obradović te domaći župni vikar Domagoj Brkić.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je istaknuo kako je Bogojavljenje svetkovina sveopćeg poslanja Crkve, a dolazak mudraca s Istoka u Jeruzalem slika je poziva koji je upravljen svim ljudima, svim narodima, svim kulturama i skupinama da se saberu oko Krista, da postanu jedan te isti narod, Božji narod. „Trojica mudraca su došli na poklon Isusu kao predstavnici različitih naroda i kultura da se poklone i prizna­ju Onoga jedinoga koji može ujediniti sve ljude. No, za to je potreban napor otkriva­nja Božjega poziva kojega nam on upravlja i spremnost dati se na put kojim nas on želi usmjeriti. A taj je: Svi oko Jedinorođenca Božjega!“, rekao je te nastavio: „No, mi kršćani ovdje u zapadnoj Europi kao da smo zanemarili svoj kršćanski identitet i kršćanske vrednote te se osjećamo slabima pa čak i ugroženima pred identitetom i vrednotama drugih. Umjesto da druge prepoznajemo kao poziv na uzajamnost, na kršćansko svjedočanstvo i na okupljanje svih oko Krista.“

Vjerovati u objavu i univerzalnost Crkve

U homiliji nadbiskup Hranić rekao je kako sv. Matej tom zgodom iz Isusova djetinjstva o pohodu mudraca pojašnjava „da su granice Crkve i Kristova kraljevstva puno šire od naših ljudskih poimanja te od nebrojenih granica koje mi ponekad postavljamo čak i uime određenog poimanja svoje vjere. On nam u svom evanđeoskom tekstu daje jasno do znanja da je Isus došao zato da bi sabrao svu djecu Božju. Kad je postao čovjekom, Bog je uzeo na sebe našu ljudsku narav i tako se nerazorivo i nerazdruživo povezao sa svakim čovjekom. Stoga sve ljude treba prihvaćati kao braću.“ Vjerojatno je u evanđeoskoj poruci sv. Mateja bilo i ele­menata polemike protiv uskogrudnog židovstva njegovog vremena, i njegova je poruka polemika protiv svake uskogrudnosti, pa i naše kršćanske i katoličke uskogrudnosti kroz povijest i danas, pojasnio je te nastavio: „Papa Franjo nas uporno podsjeća da je Crkva katolička, odnosno sveopća, univerzalna, da je katolicitet – otvorenost za sve  – bitna oznaka Crkve te da je katolicitet nešto što je daleko šire i od zapadne kulture. Univerzalnost Crkve ne dokida naše krajevne zapadno-europske vrednote, nego ih uključuje u daleko veće i šire zajedništvo i raznolikost, a Crkva bi trebala biti to i takvo zajedništvo svih ljudi, rasa, kultura i jezika koje vape za Kristom i traže njega, njegov glas i njegovu poruku i koji tu radosnu vijest žele navijestiti svima.“

Božja je naklonost okrenuta prema ma­lenima

Vjerovati u Objavu – u Krista oko kojega će se okupiti ljudi svih jezika, rasa, kultura i religija; u univerzalnost Crkve kao jedne obitelji koja okuplja toliko različite ljude – znači upustiti se u dinamiku Božje biti, Božje ljubavi; znači s njome zakoraknuti u stvarnost i situaciju ovoga nesigurnog i nepostojanog svijeta, kazao je đakovačko-osječki nadbiskup i pojasnio kako Božja objava stavlja na vidjelo i sa sobom donosi razne zamke. „Biti na položaju – kao kralj Herod; biti duhovni vođa naroda kao glava­ri svećenički i pismoznanci; biti Božji izabrani narod – kao Židovi ili pak danas biti kulturni narod – kao što su narodi Europe; biti katolički narod – kao naš Hrvatski narod; biti praktični vjernik ili možda zapo­stavljen zbog svoje vjere i kršćanskih stavova – sve je to šansa, mogućnost, ali i situacijska zamka“, uputio je nadbiskup Hranić i naglasio: „Za slične napa­sti i ljude u njima Sv. pismo kaže: Većina se njih nije svidjela Bogu. Božja je naklonost okrenuta prema ma­lenima, slabima, siromašnima duhom… Takve situacije bivaju šansom ako se prihvate logikom Objave i ako se žive u logici ljubavi. Tko je u povlaštenoj situaciji mora usvojiti takvu Božju naklonost. Svi drugi stavovi – nehaj, prezir, umišljenost, superiornost, isticanje svojih prava, nadmeta­nje zavodnici su. Zamke i napasti. I ovdje vrijedi: početak mu­drosti strah Gospodnji.“

Pozvani smo biti nositelji zajedništva i nade

Vjerovati u Boga koji je htio dijeliti našu povijest stalni nam je poticaj da se zalažemo u svijetu, usred njegovih proturječja, a taj poziv odjekuje na poseban način u Jubilejskoj godini koja je upravo započela, potičući nas da budemo glasnici nade za sve one čije je dostojanstvo povrijeđeno ili se krši, jer onaj koji je rođen u Betlehemu došao je osloboditi čovjeka od korijena svakog ropstva i objediniti sve pod jednu glavu u Kristu da Bog bude sve u svima, uputio je đakovačko-osječki nadbiskup i poručio: „…mi kršćani u Europi kao da smo zanemarili svoj kršćanski identitet i kršćanske vrednote te se osjećamo slabima pa čak i ugroženima i pred legalnim imigrantima koji k nama dolaze na rad, a još više pred identitetom i vrednotama ilegalnih migranata u Europu. No, umjesto straha, pozvani smo biti nositelji zajedništva i nade, pokazati otvorenost na uzajamnost, na kršćansko svjedočanstvo i na okupljanje svih oko Krista. To će nam donijeti poteškoća, pa i razočaranja i neugodnih iznenađenja. Ali poteškoće nas ne smiju blokirati. Temeljno je pitanje: vjerujemo li mi da je Krist i danas snaga koja sve ljude privlači k sebi? Ako vjerujemo da je on jedini Spasitelj svijeta, onda strah pred poteškoćama i neugodnim iznenađenjima odlazi u drugi plan  te Bog počinje po nama pisati novu stranicu povijesti spasenja.“

Na kraju misnog slavlja župnik Glavica podsjetio je da je svetkovina Bogojavljenja ujedno i Dan Svetoga djetinjstva – misijski dan kada se cijela Crkva solidarizira s gladnom djecom diljem siromašnih krajeva svijeta. Konkatedralna župa uključivala se u različite akcije tijekom protekle godine, a plodovi odricanja – izgradnja učionice u Beninu u kojoj će siromašna djeca moći učiti i boraviti – bili su prikazani na video zidu, kao i zahvala djece za pomoć te njihova božićna čestitka. Djeca konkatedralne župe tijekom došašća su skupljala novac i tako pomagala svojim vršnjacima te su vjernici pozvani da i oni nakon ovoga misnog slavlja daju svoj dar.