U suslavlju su uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića bili katedralni župnik Ivan Lenić; ravnatelj UZUK-a Mato Gašparović; rektor Bogoslovnog sjemeništa Stjepan Radić i vicerektor Davor Senjan; kancelar Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga; administrator Vjesnika Stjepan Maroslavac i tajnik Ordinarijata Marko Obradović. Posluživali su đakovački bogoslovi, a Katedralni zbor je predvodio pjevanje.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je rekao da je svaka euharistija molitva hvale i zahvaljivanja Bogu, a večerašnja je zahvala za dar sveopćeg pastira Crkve, za novoga papu Lava XIV. „Zahvaljujemo Bogu za njegov izbor u ovom uskrsnom ozračju radosti, u Marijinom mjesecu svibnju zazivajući BDM da doista bude njegova majka i zagovornica koja ga prati u njegovoj odgovornoj pastirskoj službi u Crkvi.“ Spomenuo se nadbiskup i sv. L. B. Mandića apostola ispovjedaonice i molitelja za jedinstvo crkava i zahvalio Gospodinu za njega kao zaštitinika i zagovaratelja bolesnika osobito od zloćudnih bolesti.

Nadbiskup Hranić započeo je homiliju govoreći o Crkvi: „Crkva se očitovala kao plod Kristova spasenjskog otajstva i kao zajednica Isusovih učenika te je svoje poslanje u svijetu započela na Pedesetnicu, po izlijevanju Duha Svetoga na apostole, okupljene na molitvi oko BDM, Isusove Majke. Apostoli su na Duhove postali Crkva. Tada su na sebe preuzeli i od toga su dana nastavili Isusovo djelo i poslanje.“

Zatim je tumačio da u zajednici Crkve, Krista uprisutnjuju biskupi kao nasljednici apostolskoga zbora i njima pridruženi svećenici, s Papom na čelu kao vidljivim principom njihova zajedništva i jedinstva. O novom Papi je rekao da je bio donedavni prefekt Dikasterija za biskupe, kardinal Robert Francis Prevost, prvi papa rodom iz Amerike, rođen 1955. godine u Chicagu, redovnik augustinijanac, koji je više desetljeća svoga svećeničkog i redovničkog života proveo kao misionar u Peruu u Latinskoj Americi. U prvim danima službe na sve je ostavio snažan i lijep dojam, jednostavnog, plemenitog, poniznog, dobrog i blagog čovjeka, iz kojega zrače ljudska toplina te potpuno predanje i ljubav prema Isusu Kristu i vjernost njegovoj Crkvi.

Također je rekao da oni koji ga bolje poznaju svjedoče da je on čovjek misaone dubine i teološke jasnoće, osjetljiv za malene, marginalizirane i ranjene ljude te da u sebi spaja pristupačnost i komunikativnost sv. pape Ivana Pavla II., teološku jasnoću pape Benedikta XVI. te osjetljivost i blizinu pape Franje prema ljudima u potrebi.

Kardinalima je na susretu s njima pojasnio da je ime Lav XIV. izabrao jer je dosadašnji nositelj tog imena, papa Lav XIII. (1810.-1903.), svojom povijesnom enciklikom „Rerum Novarum“ pokrenuo socijalno pitanje u vrijeme Prve industrijske revolucije, te je propovjednik citirao novoga Papu koji kaže: Danas Crkva svima nudi svoje naslijeđe socijalne doktrine kako bi odgovorila na drugačiju industrijsku revoluciju i razvoj umjetne inteligencije, koji postavljaju nove izazove ljudskom dostojanstvu, pravdi i radu.

Govoreći o naviještenim liturgijskim čitanjima,  nadbiskup je rekao da je Crkva i danas poslana svakom čovjeku i da smo svi mi u Crkvi a na osobit način je papa u svojoj službi pozvan biti moralni autoritet, glas Isus Krista, svjedok njegove dobrote i ljubavi, njegova praštanja i milosrđa, nade i povjerenja u Boga za svakoga čovjeka. U ozračju Nedjelje Dobroga Pastira nadbiskup je pozvao na molitvu za papu Lava XIV. i na zahvalu za Crkvu.

Homiliju je zaključio riječima da je unatoč svjetovni nagađanjima konklava pokazala da postoji sklad i zajedništvo, ljubav i težnja da svi budu Isusovi unutar njegove Crkve i da su svi  ponizni sluge koji su pozvani biti u njegovoj službi. „Neka dragi Bog svojim Svetim Duhom krijepi, vodi i upravlja papu našega Lava XIV.“

Na kraju misnoga slavlja cijela je crkva pjevala himan „Tebe Boga hvalimo“.