Na euharistijskom slavlju koncelebrirali su sjemenišni odgojitelji, nadbiskupov tajnik i domaći župnik Tadija Crnjak.

U homiliji nadbiskup je kandidatima za službu akolita rekao kako novu službu primaju na putu prema svećeništvu, kada se pripremaju da kroz koju godinu-dvije, najprije po đakonskom, a onda i po svećeničkom ređenju, čitav svoj život stave u službu Kristu Gospodinu. „Kao što je sv. Ivan Krstitelj bio njegov preteča, tako je i svećenik njegov preteča. Svećenik je poput Ivana Krstitelja glas koji poziva vjernike i širu društvenu sredinu: ‘Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne. Što je krivudavo neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!’“, rekao je nadbiskup Hranić.

Nadalje je istaknuo kako je u našem ljudskom i vjerničkom životu, u životu Crkve i hrvatskog društva i Europe puno propusta, dolina koje treba ispuniti, visokih kamenih gora i brežuljaka – tvrdoće srca pred pozivom na obraćenje i otpora Božjoj riječi, koje treba srušiti. Previše je opasnih krivina koje treba ispraviti, krivudavih i drndavih cesta od kojih bi trebalo napraviti lijepu i ugodnu autocestu, kojom se sigurno putuje i stiže na odredište, istaknuo je nadbiskup.

„I današnja riječ Božja poziva ponajprije vas koji danas preuzimate službu pomoćnika u dijeljenju pričesti na misi i nošenja pričesti bolesnicima u njihove domove, i nas koji smo već zaređeni za svećenike, da mi sami u svom životu postanemo Isusu vjerniji i preuzmemo odgovornost za svoje propuste, da ih ispravimo, da se obratimo i iz svoga života uklonimo sve barijere koje i nama samima i onima koji nas promatraju priječe susret s Gospodinom, da postanemo ljudi koji svojom revnošću i gorljivošću pripravljaju put Gospodinu do srca naših vjernika, do srca onih koji su zanemarili svoj kršćanski identitet i udaljili se od života Crkve te svojim poganskim stavovima u profesionalnom životu, u gospodarstvu, u politici grade barijere i podižu gore kako Gospodin ne bi dospio do njih i do srca ljudi“, rekao je nadbiskup, pozivajući akolite da pričest koju primaju bude plodonosna u njihovom životu, da velikodušno i radosno prinose sami sebe, svoj život, svoju mladost, svoje sposobnosti i svoje ljudske granice Bogu Ocu, tako da čitav njihov život postane Bogu ugodan prinos, duhovno bogoslužje, sveta žrtva, da i njihov život postane svjedočki kao i Ivana Krstitelja.