Vjernici i hodočasnici sa šireg područja imotske krajine slili su se u crkvicu sv. Ante u Vinjanima Gornjima na zagovor te na cjelivanje novog relikvijara i relikvija ovoga dragoga sveca.

U koncelebraciji su bili fra Zoran Kutleša, župnik i gvardijan Samostana sv. Franje u Imotskom, fra Josip Sušić, župnik domaćin, fra Jakov Udovičić, župni vikar te don Renato Pudar, nadbiskupov tajnik. Tijekom misnog slavlja pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor pod ravnanjem s. Ljiljane Todorić.

Na početku misnoga slavlja vjernicima se obratio župnik Župe sv. Roka u Vinjanima fra Josip Sušić. „Vjerujem da sve vas, kao i mene, ispunja velika radost u ovom slavlju blagoslova relikvijara sv. Ante. Već duže vrijeme tražili smo i pokušavali dobiti relikvije ovoga dragoga sveca na štovanje. Ta nam se želja upravo ispunila“, istaknuo je župnik na početku. Riječ je o autentičnoj relikviji prvoga stupnja, što je potvrdio fra Robert Brandinelli, provincijalni ministar talijanske Provincije sv. Antuna Padovanskog reda manje braće konventualaca, koji je uputio pismo u kojem jamči da je relikvija, koja je pohranjena u relikvijaru, djelić tijela sv. Antuna Padovanskoga. Relikvija je dana s nakanom da se izlaže te javno časti. Također, na početku misnoga slavlja vjernicima se obratio akademski kipara Tomislav Kršnjavi koji je bio odgovoran za izradu relikvijara.

Nadbiskup je u homiliji poseban naglasak stavio na otajstvo patnje. Patnja nije Božja kazna ili nužno samo nesreća. Iz kršćanske perspektive patnja je vrijeme i mjesto proslave Boga te sredstvo osobnog posvećenja. Nije lako razumjeti patnju. Ona može čovjeka ostaviti zbunjenim. Možemo si postaviti pitanje zašto nas je snašla patnja? „Pobuna protiv patnje nikada nije mogla ići, a da se ne pretvori u pobunu protiv samoga Boga te sumnje u njegovu dobrotu i svemogućnost. Isusova patnja nam na jedan način daje odgovor. Isus nije ništa sagriješio, a znamo kakvu je patnju podnio. Da je patnja samo zlo, kako bi je Bog mogao dati svome sinu? Patnja jest i ostaje misterij za čovjeka, ali s druge strane znamo da je neizostavno prisutna u ljudskom životu. Za svakog čovjeka kada se rodi znamo zasigurno da će u životu upoznati patnju. Ako je to tako onda je sigurno da patnja u ljudskom životu ne može biti besmislena već mora imati neki dublji smisao“, kazao je nadbiskup.

Patnja traži šutnju da bi je se moglo nositi i donekle razumjeti. Pretjerano kukanje može pridonijeti manjem razumijevanju patnje te dovesti do duhovne deformacije. Potrebno je znati u svojoj nutrini razgovarati s patnjom. Tako patnja postaje pročišćenje te sredstvo spasenja. Patnja nam pomaže u izgradnji našega duhovnog bića te nas oplemenjuje i pomaže u formiranju srca i osjećaja. Ljudi koji su puno propatili puno razumiju i shvaćaju bolje druge. Ona je važna i neizostavna životna škola. „Koliko god patnja bila i ostala misterij, koliko god bila teška, i malo od koga prihvaćena i rado nošena, ostaje neupitna istina, a to je da početak preobrazbe čovjeka nalazi se u njegovoj sposobnosti da zna trpjeti. Ako čovjek izgubi sposobnost da trpi, izgubio je i sposobnost da se promijeni“, istaknuo je mons. Križić.

Na kraju misnoga slavlja uslijedio je obred blagoslova novoga relikvijara i relikvija sv. Ante koji su nakon obreda izloženi na javno štovanje te su rijeke vjernika pristupile njihovom cjelivanju. Nadbiskup je kratko kazao da nas primjer života sv. Ante poziva da i sami postanemo relikvija, odnosno nositelji Isusa Krista kojega primamo u euharistiji. Prisutnost Isusa Krista u našim srcima i životima mora biti vidljiva našim bližnjima.

Napomenimo, župa se za dolazak i blagoslov relikvija i relikvijara posebno pripremila trodnevnicom. Prvi dan trodnevnice predvodio je franjevac vinjanskih korijena fra Ivan Marija Đuzel, a drugi i treći dan trodnevnice predvodio je župnik.

Župnik fra Josip je još u listopadu prošle godine u dogovoru s upravom franjevaca konventualaca, koji upravljaju svetištem i bazilikom sv. Ante u Padovi preuzeo relikviju (moći) sv. Ante Padovanskog. Riječ je o važnoj relikviji, tj. moćima prvog stupnja. Naime, dijelovi tijela svetaca ubrajaju se u tu kategoriju, dok moći mogu biti i dijelovi odjeće ili predmeta vezanog uz sveca, no one spadaju u drugu kategoriju. Relikvijar je izrađen uoči početka pobožnosti 13. utoraka sv. Anti.