Tom je prigodom vjernicima uputio i čestitku povodom blagdana sv. Stjepana, poželjevši da njegov primjer vjernosti Kristu bude nadahnuće u svakodnevnom životu.

U koncelebraciji su bili mjesni župnik fra Martin Jaković, župni vikar fra Roko Bedalov i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor sv. Stjepana.

U propovijedi je nadbiskup govorio o svetom Stjepanu prvomučeniku, istaknuvši kako Crkva namjerno dan nakon Božića pred vjernike stavlja lik mučenika kako bi pokazala da se Kristovo rođenje ne može razumjeti bez križa. Naglasio je da taj naizgled nagli prijelaz s jaslica na kamenovanje nosi duboku poruku, jer se „utjelovljenje Božje ljubavi ne može odvojiti od žrtve ljubavi“. Time Crkva podsjeća da Božić nije tek prizor nježnosti, nego početak puta koji vodi do potpunog darivanja života.

Govoreći o Stjepanovu identitetu, mons. Križić podsjetio je kako njegovo ime znači vijenac te da je on prvi koji je primio vijenac mučeništva. Iako je bio jedan od sedmorice đakona izabranih za služenje zajednici, naglasio je kako je Stjepan prije svega bio svjedok – „muž pun vjere i Duha Svetoga“. Njegova snaga, rekao je nadbiskup, nije proizlazila iz naravne hrabrosti ni sposobnosti, nego iz blizine s Kristom, kojega nije naviještao kao ideju, nego kao živu Osobu.

Nadbiskup je potom govorio o Stjepanovu mučeništvu, istaknuvši da je osuđen i kamenovan zato što se nije htio odreći Isusa ni pod cijenu smrti. U trenutku patnje, naglasio je, Stjepan ne gleda nasilje koje ga okružuje, nego „upire pogled prema nebu“. Istaknuo je kako Stjepan vidi Isusa „gdje stoji s desna Bogu“, čime se objavljuje da Krist ne napušta one koji mu ostaju vjerni, nego s njima dijeli njihovu patnju. Isus, rekao je, ne sjedi, nego stoji, kao znak da svojom božanskom snagom podupire mučenika.

Mons. Križić istaknuo je kako patnja ne postaje lakša psovanjem, mržnjom ili očajem, nego onda kada se pogled usmjeri prema nebu. Naglasio je da se Isus tada ne skriva, nego ostaje blizu te poručio da je Stjepanov primjer putokaz svakom vjerniku u vlastitim kušnjama. U tom je svjetlu istaknuo kako Stjepan nije umro iz mržnje, nego iz ljubavi prema Isusu Kristu.

Govoreći o samom trenutku smrti, nadbiskup je rekao da Stjepan ne vidi samo kamenje koje ga pogađa, nego otvoreno nebo i Božju vjernost. Umire moleći, a ne proklinjući, riječima koje odražavaju Isusovu molitvu na križu. Naglasio je da je „Stjepanovo oproštenje najveće čudo njegova mučeništva“, jer ljubav koja prašta ima snagu preobraziti ljudska srca. Upravo ta molitva i oproštenje, dodao je, postali su sjeme nove vjere.

Prije svečanoga Božjeg blagoslova okupljenim se vjernicima obratio župnik fra Martin, koji je zahvalio Bogu na zajedništvu, molitvi i pjesmi te potaknuo okupljene da se ne zaustave samo na blagdanskim osjećajima, nego da, po primjeru svetoga Stjepana, trajno budu svjedoci Božje ljubavi. Zahvalio je nadbiskupu na dolasku i blizini te svima koji su pridonijeli dostojanstvu slavlja, od liturgijskih službi do pastoralnih suradnika.

Nakon mise župljani Župe sv. Stjepana pod Borovima i njihovi gosti ostali su u druženju uz prigodni domjenak.

FOTO Nadbiskup Križić predvodio misno slavlje na svetkovinu sv. Stjepana na Sustipanu