Nadbiskup Kutleša predvodio misu ispraćaja pokojnog preč. Ivana Frkonje

U uvodu u misno slavlje nadbiskup Kutleša izrazio je sućut obitelji, rodbini, prijateljima i župljanima u ime Zagrebačke nadbiskupije i u svoje osobno ime.

Nadbiskup Kutleša na početku homilije rekao je da u misnom slavlju ispraćaja svi okupljeni Kristu upućuju molitve za pokojnog preč. Frkonju i zahvaljuju za primjer koji im je ostavio kao poticaj za život te istaknuo da bi “na ispraćajima i sprovodima svećenika bilo prikladnije govoriti o životu, o vječnim vrijednostima za koje vrijedi živjeti i umrijeti i o ljubavi koja nas povezuje i sa živima i s mrtvima. I doista, vjerujem da je puno prijatelja, kolega, vjernika, koji bi danas govoreći o preč. Ivanu mogli svjedočiti o utjesi, osnaženju, životu, radosti koju je širio, o dušama kojima je donio svjetlo, o patnji koju je za njih kao svećenik prinosio.”

“Naše ljudsko iskustvo pred smrću najčešće je tuga ili strah, ali ono može donijeti i dublje razumijevanje života. Kada smo svjesni svoje smrtnosti, postajemo svjesniji važnosti svakog trenutka, svakog odnosa i svake odluke. Osjećamo se pozvanima živjeti ih u punini sa svrhom, znajući da svaki dan donosi prilike za ljubav, opraštanje i obnovu”, rekao je nadbiskup Kutleša te dodao da “vjera u Kristovo uskrsnuće nas uči da smrt podrazumijeva i ulazak u novo stanje postojanja koje je vječno i u kojem smo pozvani ostvariti potpuno zajedništvo sa Stvoriteljem i svima onima koje smo voljeli. U ovoj perspektivi vječnosti koju otvara vjera, i zemaljski život poprima dublji i drugačiji smisao.”

Nadbiskup je naglasio da je “za dobru smrt važno, također, za vrijeme zemaljskog života težiti za duhovnim životom koji ne završava smrću. Osoba koja je duhovno živa, koja je obnovljena snagom vjere, može hrabro pogledati smrti u oči. Oslobođena je straha jer straha u ljubavi nema. Bog je s njom, prati je i štiti. Vječni život koji nas čeka daleko nadmašuje prolaznost smrti. Da bismo umrli bez straha, trebamo živjeti u ljubavi, težiti svetosti i milosrđu, cijeniti svaki trenutak i tražiti Božju volju u svemu.”

Na kraju homilije nadbiskup je pozvao vjernike da mole za dušu preč. Frkonje. “Zahvalni na ovom zemaljskom proputovanju koje je proživio s nama, za nebrojene milosti koje su se po njegovim svećeničkim rukama izlile na vjernike koji su mu bili povjereni kao i po patnji koju je u svojoj bolesti podnosio i prinosio. Molimo s njime za naše svećenike jer kakvi su oni takva će biti budućnost našeg naroda i Crkve”, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Na kraju misnog slavlja vlč. Danijel Hačko, župnik Župe sv. Vida mučenika u Brdovcu, izrekao je oproštajni govor u ime Zaprešićkog dekanata istaknuvši da “samo vjera može pomoći da razumijemo zašto je jedan svećenički život prerano završio svoje zemaljsko hodočašće.”

“Saznavši za njegovu bolest od prije godinu dana, molili smo i nadali se da će brzo ozdraviti. Unatoč liječenju kojem je bio podvrgnut i teškoćama koje mu je pričinjalo, nije odavao dojam da je bolestan, nerado je o tome pričao i nije htio da naša zajednička druženja i naše susrete zasjeni briga za njegovo zdravlje”, rekao je vlč. Hačko i dodao: “Naši zajednički susreti uvijek su bili vedri i radosni, ispunjeni smijehom te služili nama svećenicima na izgradnju i jačanje međusobnog zajedništva.”

Nakon pročitanog životopisa vlč. Hačko naglasio je da je preč. Frkonja bio “puno više od godina koje životopis navodi” te da je ono što stoji između godina puno važnije. “Bio je graditelj vjerničkog i svećeničkog zajedništva, graditelj žive Crkve i one od kamenja i cigle. Svojim poticajem i primjerom odgojio je mnoga svećenička zvanja te je na taj način posijao Božje sjeme koje nosi roda i nastavlja graditi Božje kraljevstvo na Zemlji. Njegovo svećeničko služenje ugrađeno je kao živi kamen u tkivo svete Majke Crkve koja je nasađena na odbačenom kamenu Isusu Kristu”, rekao je vlč. Hačko.

Oproštajni govor u ime župljana Župe sv. Petra apostola u Zaprešiću izrekao je član Župnog pastoralnog vijeća Mijo Barišić. “Danas u ovoj našoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, koja u svojim porama odiše Vašim životom, Vašom mukotrpnošću, ali i Vašim veseljem događa se i naš sastanak, a i naš rastanak; sastanak jer smo zajedno s Vama okupljeni oko Gospodina Isusa Krista, čiju smrt naviještamo i Uskrsnuće slavimo, a rastanak jer se rastajemo od Vas kao čovjekom kao svećenika i kao našeg župnika”, rekao je gospodin Barišić.

Istaknuvši važne trenutke službe preč. Frkonje u zaprešićkoj župi, gospodin Barišić naglasio je da “iako smo jako tužni što Vas više kao čovjeka nema tu kraj nas, neizmjerno smo sretni, zahvalni i ponosni što ste bili baš naš župnik, naš svećenik, naš prijatelj i naš bližnji. Vi ćete i dalje živjeti s nama u našim srcima, mislima i molitvama. Vjerujemo da ste već sada na ljepšem mjestu i da nas u nebeskoj radosti zagovarate pred licem Svevišnjega. Sada ste nam još bliže nego ikad jer Vaš primjer života, bezgranične ljubavi prema Bogu i čovjeku, nadahnjivat će nas i dati nam snage da u životu i mi ljubimo Boga čineći dobro našim bližnjima”, zaključio je gospodin Barišić.

Ukop pokojnikovog tijela započet će sprovodnom svetom misom u Svetoj Jani u četvrtak 1. veljače u 14 sati.