Kako je prenio Kathpress, nadbiskup Lackner je podsjetio da su pitanja obveze celibata, blagoslova za homoseksualne parove ili đakonata za žene bila tema i kontinentalne sinodske skupštine u Pragu kao i upravo završenog zasjedanja Austrijske biskupske konferencije. Ustvrdio je kako će na dvodjelnoj svjetskoj sinodskoj skupštini u listopadu 2023. i 2024. zacijelo uslijediti razjašnjenja tih pitanja.

Na tiskovnoj konferenciji u Beču, mons. Lackner je ponovio svoju već ranije izrečenu tvrdnju kako je mjesnim Crkvama „potrebna nadopuna” opće Crkve, koja pak mora ostati „sposobna za priključenje” mjesnih Crkava. Crkva se u tom pogledu nalazi „na putu”, rekao je salzburški nadbiskup, koji sinodski proces shvaća kao „dotok u veliku i široku rijeku vjere”. Biskupi, rekao je mons. Lackner, trebaju paziti da se pri izmjeni tijeka rijeke ili čak presušivanju izvora spriječe „prekidi”.

Predsjednik Austrijske biskupske konferencije rekao je kako je u Pragu, kao i za pohoda Ad limina u Rimu ispunio obećanje da će govoriti o svemu što se tijekom sinodskog procesa pojavi kao tema i želja za promjenom.

„Kao biskup reći ću sve, ali neću sve zastupati”, rekao je.

Istodobno je pokazao suzdržanost na upit o đakonskom ređenju žena, što ga zagovara njemački Sinodalni put. Rekao je kako tu temu ne smatra aktualnom.

Kad je pak riječ o blagoslovu homoseksualnih parova, mons. Lackner podsjetio je na veto vatikanske Kongregacije za nauk vjere. Međutim, napomenuo je kako je papa Franjo vrlo široko otvorio „pastoralno područje”, što po njegovim riječima znači da se dotičnima treba izići u susret koliko je moguće i shvatiti ih ozbiljno kao vjernike.

Nadbiskup Lackner je suzdržan i po pitanju otvaranja u slučaju svećeništva. Podsjetio je na nedavnu Papinu izjavu koji je rekao da se promjene glede celibata zacijelo neće dogoditi za njegova života. Crkva je „organska struktura” koja mora „rasti u određenom smjeru”, prije nego što se može dogoditi promjena smjera, rekao je predsjednik Austrijske biskupske konferencije, zaokruživši misao o poziciji austrijskih biskupa glede ukidanje obveze celibata: „Nitko nije radikalno protiv, ali nitko ni ne viče da se to mora sutra dogoditi.”

Na pitanje o sposobnosti prilagodbe Crkve društvu uslijed različitih težišta, nadbiskup Lackner je odgovorio kako se Crkva ne treba samo obazirati na to gdje treba „odgovarajuće” reagirati, nego se i pitati „Što možemo dati?”, kad je riječ o onome čega možda u društvu nedostaje.

Mons. Lackner se zauzima za „pozitivno poimanje sekularnosti”, u smislu da se i ondje može pronaći dobro koje je vrijedno da ga se uzme u obzir.

Govoreći o sinodalnosti kao velikoj vrijednosti Crkve, rekao je kako se ona može isticati i na razini mjesne Crkve. Pritom je spomenuo dijecezanska vijeća kao važna tijela, uz svećenstvo i konzistorij, na koja se biskup može osloniti.

Upitan o mogućnosti novog koncila, nadbiskup Lackner je odgovorio kako se od pape Franje uvijek mogu očekivati iznenađenja. Međutim, dodao je, novi koncil u ovome trenutku nije tema. Možda će se na to pitanje moći jasnije gledati na kraju sinodskog procesa, zaključio je.

Na kraju, novinari su ga pitali i za mišljenje o navodnim premještajima njemačkih svećenika osumnjičenih za zlostavljanje u Austriju, na što je odgovorio kako se u Austriji nije proveo odgovarajući proces suočavanja s problemom zlostavljanja u crkvenom kontekstu. Podsjetio je istodobno da u Austriji postoje dijecezanska pravobraniteljstva, kao i neovisno odvjetništvo za zaštitu žrtava koje djeluje već dvanaest godina i koje nije „arhivski usmjereno”, nego djeluje „usmjereno na žrtve”. Postoji plan evaluacije crkvenih mjera u proteklim godinama, rekao je predsjednik Austrijske biskupske konferencije, salzburški nadbiskup Franz Lackner.