„Svetkovina Bogojavljenja poručuje kako Isus želi pristupiti svakom čovjeku, bez obzira iz kojeg plemena, puka i naroda bio. Zato se rodio i čovjekom postao, kako bi nam pomogao da se spasimo i nađemo pravi put. Bogojavljenje poručuje kako Isus nije došao samo Židovima, nego svim narodima svijeta. Dok su u Betlehemu pastiri predstavljali Židove, kraljevi koji dolaze u Betlehem predstavljaju sve narode i kraljevstva svijeta“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je u poklonstvu mudraca malenom Kralju vrhunac teološkog značenja toga čina. „To je prvi spomen poklonstva Isusu u Novom zavjetu. Evanđelist Matej time ističe božansku dimenziju Djeteta u jaslama. Kraljevi ne idu u Betlehem iz znatiželje, nego iz pobožnosti. Nije im do turističke želje da upoznaju druga mjesta i gradove, nego da izraze svoju odanost, poklonstvo, pobožnost i podložnost svemogućem Bogu. Poklonstvo i klanjanje najbolji je način koji stvorenje može učiniti svome Stvoritelju. I mi, kad god padnemo na koljena pred Isusom nazočnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu, time izražavamo našu pobožnost, odanost i poklonstvo. Poručujemo: Bože, sve je u tvojim rukama, srca ljudi i prostranstva. Ti svime upravljaš. Pomozi i blagoslovi nas, naš narod i domovinu“, rekao je mons. Puljić.

Kad su se poklonili Isusu i prinijeli mu darove, mudraci su u snu bili upućeni da se ne vraćaju Herodu, nego su otišli drugim putem u svoju zemlju. „Otići drugim putem daje nam povoda zaključiti kako se onaj tko sretne Krista, nikad ne vraća istim putem. Susret s Kristom mijenja ne samo naš život, nego i naše putove. Jer takav susret je životna prekretnica koja pokazuje drugi smjer našeg opredjeljenja. Krenimo poput kraljeva prema jedinom otkupitelju čovjeka. Prepoznajmo ga i ostanimo s njime zauvijek“, potaknuo je mons. Puljić, dodavši da su mudraci očima vjere u Djetetu Isusu prepoznali velikog kralja te su mu i darovali zlato, kraljevski dar, tamjan koji se pali u čast Bogu i plemenitu mast kojom se mažu Božji izabranici.

Nasuprot mudraca koji su krenuli prema Isusu, nadbiskup je rekao kako „pismoznanci znaju gdje će se Mesija roditi, to znaju i drugima objasniti i pokazati, ali, oni se ne miču niti trče u Betlehem, kako bi se očekivalo. Ostaju u svojim mjestima i u svojim stavovima. Prema proročanstvima znali su da će izići zvijezda velikog kralja, Mesije i Spasitelja te da će se roditi u Betlehemu, malom mjestu u Judeji. Herodu pak nije bilo stalo do istine, nego do prevare, pa je predložio mudracima da nađu to Dijete i vrate se k njemu. Spreman je učiniti sve samo da mu novorođeni Kralj ne pomuti račune“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da su u vrijeme Isusovog rođenja svi putovi vodili u Rim, „a kraljevi s Istoka okrenuli su smjerokaz u drugom pravcu: prema malom nepoznatom mjestu, najmanjem u kneževstvima Judinim. Na tablama gdje je dotad pisalo Rim, oni okreću na drugu stranu i upisuju novo ime: Betlehem! Jer tamo ih je dovela zvijezda koja je hodila pred njima i dovela ih do Jeruzalema i Betlehema. Od toga trenutka počeše tamnjeti i nestajati zvijezde drugih božanstava, a Kristova zvijezda počinje osvajati ljudska srca i zemaljska prostranstva, u duhu Isusovog proročanstva: ‘Kad budem uzdignut, sve ću privući k sebi’“.

Na kraju mise, vjernicima koji su se ispovjedili, pričestili i izmolili Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakanu Svetog Oca, nadbiskup je udijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom.