Nadbiskup je u propovijedi rekao da na misu dolazimo kao pokajnici te sa strahom molimo Gospodine, tu pred tobom, oprosti nam, primi nas.

„Tako započinje euharistijsko slavlje kad se kajemo za svoje grijehe i propuste, jer znamo da slavimo nešto čega nismo dostojni.

Odmah iza toga nastupa Gospodin, Riječ Božja. I svaki put su različita čitanja, različite poruke, ali uvijek je Božja riječ poučna, sadržajna i poticajna. Kako je zapisano – nama na pouku i na popravak“, istaknuo je mons. Puljić.

„Izaija, jedan od četvorice velikih proroka koji nas prati i u došašću i u korizmi, neiscrpiv je. Uvijek je aktualan, a na treću nedjelju došašća, izrazitom rečenicom, radostan. Radujte se, planine, radujte se doline, rijeke, gradovi, od Siona kličući od radosti, jer dolazi On.

Dolazi Onaj koga smo navijestili, koga su mnogi proroci navijestili i On je tu, blizu. Stoga, radujte se! Kako nam je radost potrebna!? Radost je sastavni dio našeg kršćanskog života, usprkos nevolja, problema, teškoća i svega što život sa sobom donosi. Ako nas je Krist ispunio svojom Radosnom viješću mi ne možemo biti tužni. Mi ne možemo biti previše zabrinuti“, poručio je mons. Puljić.

A to je stoga, jer, istaknuo je nadbiskup: „Mi znamo kome smo povjerovali. Mi znamo tko nas je otkupio i spasio. I zato, i u najtežim trenucima života mi smo kadri gledati s optimizmom, nadom i radošću“.

Drugo čitanje iz poslanice svetog Jakova apostola pokazuje kako je Jakov vrlo konkretan.

„Jakov nam govori o nečemu što je isto važno za naš vjernički život, osobito za one koji su odgovorni za druge, bilo da su to svećenici, roditelji, odgojitelji, javni djelatnici koji su preuzeli službu u brizi za druge.

U toj brizi Jakov nam ističe riječ koja je jako važna i moramo je imati stalno pred očima – a to je Strpite se, budite strpljivi!

Jakov donosi sliku ratara kako bi nam pokazao što ta slika znači. Da je ratar koji sije pšenicu htio da ona odmah sutradan rodi i urodi plodom, od te pšenice nikad ne bi bilo roda i ploda. Za strpljivost je potrebno vrijeme.

Kao što su majka i otac strpljivi sa svojom djecom od rođenja, dok se ne osamostale, i uvijek su s razlogom strpljivi. A uvijek ih prate ljubavlju, brigom, čežnjom, nastojanjem da budu bolji i žrtvuju se za njih. Strpljivost je uvijek povezana sa žrtvom“, istaknuo je mons. Puljić, poručivši: „Kako nam je potrebna ta strpljivost: u kući, poduzeću, u životu uopće, u susretu s ljudima! Molimo sv. Jakova i Gospodina da nas obdare i radošću i strpljivošću“.

Nadbiskup je pojasnio i navještaj iz Matejevog evanđelja koji opisuje kako je Ivan Krstitelj u zatvoru, jer usudio se reći Herodu da ne smije imati ženu brata svoga. Završio je u zatvoru ne po želji Heroda, nego na nalog Herodijade koja je rekla da utamniče Ivana, što se on ‘petlja’ u naše privatne živote.

„Ivan čeka skončanje. Premda je bio prorok za kojega je Isus rekao da se takav od žene nije rodio, nije mu bilo jasno. U jednom trenutku, a to je trenutak koji svakoga od nas zadesi ili će zadesiti, ili se suočavamo s njime – to je trenutak dvoumljenja. Ivan je nekoliko godina bio preteča, dao je sve od sebe da navijesti Onoga koji dolazi iza njega.

Dok je Isus prolazio, čuje se, Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. Isus je Mesija.

U tamnici došli tamni trenuci. Ivan se pita je li sve uludo činio, pita se je li on stvarno bio preteča i šalje svoje da upitaju Isusa je li On onaj koji dolazi ili drugoga da čekaju.

Isus je mogao reći Ja sam. Ali, Isus se služi onim što smo čuli kod Izaije, Izaijom prorokom, koji najavljuje radost jer će slijepi progledati, hromi hodati, gubavi se čistiti, gluhi će čuti, mrtvi će uskrsavati. Tako je Izaija najavio.

Isus slikovito uzvraća onima koje je Ivan poslao da ga upitaju i kaže Evo, to je to. Ostvaruje se vrijeme koje je Izaija najavio sedam stoljeća prije toga. Idite, javite to. I Ivan je shvatio, bio je zahvalan za tu prijateljsku i utješnu gestu, i onima koje je Ivan poslao, kao i Isusu kojemu su to prenijeli, kojemu je Isus opisao tko je on“, rekao je nadbiskup Puljić, tumačeći nadalje veličinu Isusovog primjera u potrebi ophođenja s drugima kojeg nam je nasljedovati.

„Ali, onda je došlo nešto što samo veliki mogu činiti.

Ivan je bio moj preteča, on se žrtvovao, ali uskoro će izgubiti život radi mene. Znajte da se takav od žene nije rodio.

Hvala ti, Isuse, za taj kompliment kojeg si uputio na račun svoga preteče i nas poučio da i mi znamo ponekad udijeliti komplimente: muž ženi, žena mužu, susjed susjedu, brat bratu, učitelj učeniku, učenik učitelju. Kako nama nedostaje toga?

Nedostaje nam toga uočavanja pozitivnih odlika i kvaliteta ljudi s kojima živimo! A ne treba puno. Samo malo, dvije riječi: Hvala ti – za sve što si mi učinio, učinila“, potaknuo je nadbiskup Puljić.

Čitanja treće nedjelje došašća „potiču nas i pozivaju da kršćanski život obilježimo radošću! Radošću, jer znamo kome smo povjerovali, znamo tko nas je spasio i otkupio i usprkos svih nevolja, problema koji nas taru, mi nismo bez nade.

Hvala ti, Jakove, za pouku strpljivosti koja je sastavni dio našeg života i važna je za naš osobni rast, za uzrast onih koje si nam povjerio, djecu, učenike, one kojima smo poslani činiti dobro.

Osobito ti hvala, Isuse, za pouku kako je potrebno uočiti dobro, priznati dobro i podijeliti ponekad i komplimente onima koji ih zaslužuju“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Na kraju mise, Betlehemsko svjetlu nadbiskupu Puljiću uručio je Vice Štorić. U njegovoj pratnji bili su Irina Kozličić Juraga te Josipa i Anastazija Vidov iz udruge izviđača Zarus iz Zadra.

Zadarski izviđači preuzeli su Betlehemsko svjetlo na treću nedjelju došašća u zagrebačkoj katedrali u 12.30 sati, a onda su, više godina nakon što ta praksa nije bila u Zadarskoj nadbiskupiji, donijeli svjetlo najprije u zadarsku prvostolnicu.

Od ponedjeljka, 12. prosinca zadarski izviđači će ga odnositi u sve zadarske župe. Prva župa kojoj su predali Betlehemsko svjetlo na misi zornici u ponedjeljak, 12. prosinca je Župa bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru.

„Ponosni smo i sretni što nam se ukazala mogućnost to učiniti i nadamo se da ćemo i ubuduće biti dionikom toga događaja“, rekla je Juraga nakon što je Betlehemsko svjetlo postavljeno na postolje u zadarskoj katedrali, odakle vjernici paljenjem svijeće plamen Betlehemskog svjetla mogu odnijeti svojim kućama.

„Betlehemsko svjetlo mira dobrotvorni je program započet u Austriji 1986., a u Hrvatsku dolazi već 30 godina. Na prvu adventsku nedjelju pali se u Betlehemu, zatim se odnosi u Beč, a onda se prenosi u više od 20 zemalja“, rekao je katedralni župnik Josip Radojica Pinčić, poželjevši da to svjetlo bude znak života.

Nadbiskup Puljić rekao je „da nas Betlehemsko svjetlo simbolično već sada uvodi u otajstvo onoga što iščekujemo. To Svjetlo je obasjalo svijet one noći kada je Gospodin došao i utjelovio se, kad su anđeli s neba navijestili da nam dolazi nositelj mira, Spasitelj i Otkupitelj. Zato je to povezano i sa svjetlom. Zato se kaže da je Božić blagdan svjetla, blagdan radosti i mira“. Poželio je „da nas u životu prati poruka navještene Božje riječi treće nedjelje došašća.“

„Da nam srce ispuni radošću, kako je i najavio Izaija u prvom čitanju: neka se sve raduje – ne samo ljudska srca, nego i planine, gradovi. Neka se svi raduju, jer Bog se smilovao, pogledao je na nas i Sina nam svoga poslao“, poručio je mons. Puljić.

Druga poruka apostola Jakova u drugom čitanju važna je za sve, mlade i stare, rekao je mons. Puljić, a ta poruka glasi: „Imajte strpljenja! Strpljivi budite!“

„A treća misao, sadržana u Isusovom govoru o njegovom preteči, Ivanu Krstitelju glasi: Ne plašimo se i ne bojmo se, nego odvažimo se reći neku pohvalu i zahvalu ljudima oko nas.

Neka nam srce bude ispunjeno zahvalnošću i u toj zahvalnosti reći nekome kompliment, u vremenu koje je pred nama, kako bismo sami rasli u radosti, strpljenju i u Božjem blagoslovu“, poručio je nadbiskup Puljić po primitku Betlehemskog svjetla u zadarskoj prvostolnici.