Mons. Puljić predvodio je svečano misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, nekadašnjoj rapskoj katedrali, kad je svih sedam otočnih župa hodočastilo u katedralu s ukrašenim križevima, župnicima, a vjernici su bili u narodnim nošnjama.

Nadbiskup Puljić zahvalio je na pozivu krčkom biskupu Ivici Petanjku. „Ta je svečanost tijekom stoljetnih promjena opstala u svojoj izvornoj svježini kao osobiti dan i zavjetni rapski blagdan. Višestoljetna ‘rapska pasionska baština’ duboko je utkana u tradiciju otoka Raba i umješno povezana sa štovanjem Marije, zaštitnice hrvatskog naroda. Procesija za Križima sa slikom Rapske Gospe pretvorila se u pučku pobožnost rapskog podneblja, poput sv. Vlaha u Dubrovniku, sv. Duje u Splitu ili Gospe Sinjske u Sinju“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da vjernička proslava toga zavjetnog dana nije određena i dogovorena nekim dekretom.

„Ta proslava ne dolazi izvana, već iznutra, iz srca i ljudskih potreba koje nas upućuju na prave vrijednosti. Ljepota i sklad svečanosti je „u redu bez redara“, u pobožnoj i sabranoj molitvi, u skladnoj raznolikosti pjevanja, u lijepom i umjerenom hodu starih i mladih, radnika i obrtnika, obitelji s djecom – s križima i za križem te na kraju sa slikom Rapske Gospe koja dočekuje hodočasnike u Rabu“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je razmatrao o križu „koji nas uvijek uznemiruje i zbunjuje“. „Otkad je križ uzdignut na Golgoti, uznemiruje ljudsko srce. No, bez križa, kršćanstvo bi bilo obična etička doktrina, suhoparna filozofija, gnosticizam. S križem u srcu njegovog nauka, ono postaje izazov i tajna, sablazan i nada. Križ se nameće s mnoštvom neizbježnih pitanja, ali se predstavlja i kao nada. Mi smo slobodni križ odbaciti i prezreti, ali i uzljubiti ga, klanjati mu se i učiniti ga dragocjenim posjedom“, rekao je mons. Puljić, podsjetivši na molitveni zaziv tijekom pobožnosti Križnog puta: „Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio“.

„Križ je i sablazan i tajna. Jer Bog, sâma dobrota, dopustio je da zlo trijumfira, smrt trenutno pobjedi, a bol svime ovlada“, rekao je nadbiskup, dodavši da je teško shvatiti kako su ljudi – stvorenja, vodili proces protiv Boga – Stvoritelja. „Jad i bijeda, prah i pepeo osuđuju vladara i Gospodara svega. Zbunjuje i činjenica da Bog plače i traži pomoć riječima: „Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež; Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!“, rekao je mons. Puljić.

„Nadasve iznenađuje Božja šutnja: Sin moli, plače i previja se u bolovima, a nebo šuti. Kako Isus koji zapovijeda vjetrovima i uskrsava Lazara, sebi ne može pomoći? Apostoli su ga napustili, a jedan izdao svoga Učitelja. Kako je to moguće“, upitao je nadbiskup, naglasivši da je osobito nejasno zašto je Bog upravo patnjom htio otkupiti čovjeka.

„Isusov proces i danas traje i ponavlja se. Isusov proces je povijesna i egzistencijalna datost koja se još uvijek događa. Mi smo sudionici u tom procesu. I dok smo zbunjeni slabošću apostola, prevrtljivošću svjetine, oportunizmom Pilata, zar se i danas ne ponavljaju iste i slične scene u drugim pojavnim oblicima? Koliki i danas izdaju Isusa i okreću mu leđa. Jer, razočarali su se nad Božjom šutnjom, nad sablažnjivim ponašanjem njegovih sljedbenika, zbog tolikih nepravdi i koječega drugoga. Koliki i danas, poput Jude, prodaju Boga za položaj, mjesto, stan, plaću ili druge interese“, upozorio je mons. Puljić.

Propovjednik je rekao da je Bog već na početku povijesti najavio lik Žene pobjednice i u njene ruke stavio nadu ljudi. „Marija nije izmišljena utjeha, već stvarno darovana nada. Ona je zvijezda naše povijesti i ufanje naše budućnosti. Naša je prošlost povezana s njom, o čemu govore brojni spomenici, stihovi i proza, glazba, umjetnost. Naši slavni vladari bili su izvrsna Marijina djeca, poput kraljice Jelene koja je u Solinu izgradila crkvu u čast Mariji, prasvetište Gospe od Otoka“, naglasio je mons. Puljić.

Podsjetio je i na kralja Zvonimira i druge zaslužne hrvatske sinove koji su podizali Gospina svetišta, rekavši da je hrvatska prošlost prožeta marijanskim duhom i pobožnošću.

Istaknuo je da se hrvatski narod ponosi što su od početaka kršćanstva državni vladari i duhovni pastiri nebeskoj Majci podizali katedrale, crkve, svetišta, kapele i oltare, gdje je primala poklone, zavjete te dijelila milosti i duhovna dobročinstva.

„Na vjetrometini povijesnih sukoba, Marija nas je očuvala od patarenskog krivovjerja i turskih osvajanja. Obranila nas je od reformacije i snažila da se izdrži pred ateizmom i komunizmom koji su htjeli zatrti svaki znak kršćanstva. S Marijom smo prebrodili povijesne kušnje jer su naše obitelji molile krunice, hodočastilo se u njena svetišta, častilo medalje, slike i škapulare, Gospi u čast činilo zavjete“, rekao je mons. Puljić, upitavši: „Što bi bila Crkva u Hrvata bez Marije?“.

Gospine katedrale, brojne crkve i svetišta povezuju Hrvate diljem Domovine, rekao je nadbiskup, navodeći marijanska svetišta hrvatskog naroda: Bunarić pokraj Subotice, Aljmaš, Voćin, Marija Bistrica, Trški Vrh, Trsat, Kondžilo, Olovo, Široki Brijeg, Krasno, Sinj, Nin, Solin, Vepric, Gospa od Porata u Dubrovniku, Gospa od Škrpjela u Kotoru.

„U tim svetištima Marija je bdjela nad Isusovom zajednicom Hrvata katolika. Kao što je Crkva započela svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje večere, tako će s njom završiti i svoj hodočasnički put prema Vječnosti“, zaključio je mons. Puljić.

Zavjetni blagdan „Rapski križi – Za križi“ slavi se na Rabu od 15 st., od 1449., u zahvalnosti Rabljana za spas od kuge 1456., od koje je bilo umrlo gotovo polovica otočana. Od tada, svake godine zadnje nedjelje u travnju, vjernici iz svih župa otoka Raba dolaze u grad Rab. Svaka župa ima svoj barjak, sastaju se na ulazu u grad, na stepenicama iznad Trga sv. Kristofora gdje im se pridružuju  župljani grada Raba predvođeni župnikom, koji nosi sliku čudotvornog lika Majke Božje Rapske koju časte Rabljani.

Naime, ta Gospina slika povezuje se uz događaj iz 16.st., kad je benediktinka Luchine de Dominis iz samostana Sv. Andrije, koja je bila paralizirana devet godina, čudesno ozdravila po svom predanju Majci Božjoj, moleći pred tom Gospinom slikom koju je bila donijela od svoje kuće pri ulasku u samostan. Nakon toga, Rabljani su počeli častiti lik Majke Božje na toj slici, nositi je u procesiji te su se kroz stoljeća događala mnoga čudesa i uslišane molitve.

Za vrijeme hodočašća vjernici mole i pjevaju u čast Majci Božjoj i Srcu Isusovu te se procesija uz molitvu i pjesmu upućuje prema rapskoj župnoj crkvi gdje se slavi svečana misa koja je središte te godišnje hodočasničke proslave. Nakon mise u katedrali, slika Majke Božje Rapske ostaje u katedrali tijekom cijelog Marijinog mjeseca, do zadnjeg dana svibnja, kad se Gospina slika vraća na čuvanje u benediktinski samostan Sv. Andrije, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.