„Draga, u Kristu, braćo i sestre, danas je 12. ožujka, a Ukrajina proživljava sedamnaesti dan strašnog rata. Rat je uvijek poraz čovječanstva. Rat je uvijek trenutak, nevolja, kada se degradira ljudsko dostojanstvo. Kad se borimo za mir, možemo steći sve. Kad počne rat, možemo izgubiti sve.

Danas u Ukrajini vidimo veliki prezir prema ljudskom dostojanstvu. Čovječanstvo je izgubljeno. Ljudsko biće je dehumanizirano, posebno biće onih koji su započeli ovaj rat. Onaj tko započne rat postaje manji u odnosu na svoju ljudskost. Tko ubija drugoga, uništava prije svega ljudskost u sebi, uništava vlastito ljudsko dostojanstvo.

Što mi kao kršćani možemo suprotstaviti takvoj pogrdi čovjeka tijekom rata u Ukrajini? Prije svega, moramo činiti djela milosrđa i dati sve od sebe da pokažemo poštovanje prema ljudskom dostojanstvu.

Molimo za našu ukrajinsku vojsku, koja štiti i potvrđuje to dostojanstvo. Danas molimo za civilno stanovništvo Ukrajine, za naše izbjeglice, za one koji su ostali u hladnim, okruženim gradovima i selima bez vode, bez hrane, bez topline. Sjećamo ih se i želimo im pomoći. Ukrajina se bori za humanitarne koridore, za mogućnost spašavanja čovjeka uz poštovanje njegova dostojanstva, bez obzira kojim jezikom govori, kojoj narodnosti ili kojoj Crkvi pripada.

Danas se u Ukrajini vodi rat za ljudsko dostojanstvo. A u ovom ratu suočeni smo s još jednim velikim izazovom, jednim od oblika prijezira ljudskog dostojanstva. Znamo da je pokapanje mrtvih jedan od oblika milosrđa za tijelo bližnjega. Gotovo prvi put susrećemo se s takvom jezivom činjenicom da oni koji su ušli na ukrajinsko tlo, ruski agresor, ne poštuju tijela vlastitih žrtava, ne žele na pravi način odati počast onima koji su poginuli u Ukrajini, iako naši dobrovoljci, naši dobri ljudi, žele dati tijela ruskih žrtava, ali ih nitko ne želi prihvatiti, dostojno ih pokopati.

U Ukrajini zaista vidimo brda leševa, rijeke krvi i more suza. S bolom u srcu gledamo kako su tisuće ljudi pokopane na bezimenim mjestima u okolnim gradovima, na primjer u Mariupolju, bez molitve, bez kršćanske časti, bez kršćanskog sprovoda, u ogromnim masovnim grobnicama. Samo u Mariupolju, prema službenim podacima, ovih je dana stradalo gotovo tisuću i pol civila, koji su pokopani u zajedničkim, masovnim grobnicama.

Koliko nam je danas važno iskazati poštovanje prema tijelima ubijenih, vojnih ili civila! Naši ljudi dočekuju na koljenima tijela naših ukrajinskih vojnika kada se vraćaju u svoje gradove, svoja sela i svoje obitelji.

Zato danas, ove subote, pozivam sve naše vjerne svećenike u Ukrajini i diljem svijeta da održe molitve za pokojne kao počast poginulima u Ukrajini u ovom neljudskom, stravičnom ratu.

Pomolimo se danas za one koji nisu čuli crkvena zvona, koja nisu oplakani, koji su položeni u masovne grobnice. Pomolimo se za one nad kojima nije izmoljena kršćanska molitva. Iskažimo svoje milosrđe tijelima mrtvih i tako očuvajmo čovjeka, dostojanstvo čovjeka u Ukrajini! Vječan im spomen!“, zaključio je poruku poglavar Ukrajinske grkokatoličke Crkve.